fbpx

Zaboravljeni heroj

Nakon nekoliko vojnih akcija, poslan je na savezničku liniju koju su Britanci postavili u Belgiji, na položaj koji je branio 31. oktobra.

 

Godina je 1914. Prvi je svjetski rat, a tokom bitke za Ypres Nijemci nastoje napredovati protiv saveznika, probiti njihovu odbrambenu liniju i zauzeti luke Boulogne i Nieuwpoort, odakle stižu engleska pojačanja i zalihe. Očajnički želeći dobiti bitku, napadaju neprijateljsku odbranu u nadi da će im prekinuti opskrbni put.

Nekolicina britanskih vojnika u rovovima bila je “umorna, neobrijana, prljava i u krpama”. Nijemci će se probiti, ali im je puno problema napravila mala skupina Indijaca koja ih je zaustavljala pomoću mitraljeza “Maxim”.

Među njima se istakao vojnik Khodadad Khan, jedan 500 hiljada muslimana koji su se borili na savezničkoj strani u Prvom svjetskom ratu u tzv. dobrovoljačkim snagama. Khan je vrlo vjerovatno prvi musliman koji je dobio odlikovanje “Victoria Cross”, vojno odlikovanje najviše vrijednosti u britanskoj državi.

Medalja je izložena u Imperial War Museum u Londonu, u slavu vojnika koji je, iako nije uspio spriječiti Nijemce da zauzmu njegov položaj, Britaniju branio poput lava.

Khan je rođen u gradu Dab, u pakistanskoj provinciji Punjab. S 26 godina upisao se u indijsku vojsku. Odatle je poslan u Francusku, gdje su se Britanske ekspedicijske snage borile protiv Nijemaca.

Nakon nekoliko vojnih akcija, poslan je na savezničku liniju koju su Britanci postavili u Belgiji, na položaj koji je branio 31. oktobra.

Na kraju, nakon nekoliko sati borbe, mogao se povući jer je imao rane na rukama i nogama i obilato je krvario, ali nije. Naprotiv, nastavio je pucati sve dok Nijemci nisu stigli na njihov položaj. Zatim se tokom noći pravio da je mrtav kako ne bi bio zarobljen.

Nakon toga je pobjegao u bolnicu, odakle su ga s odlikovanjem poslali kući. Na kraju je primio “Križ pobjede” (bio je prvi musliman koji je njime odlikovan) i godinama kasnije (1971) umro u svojoj domovini kao heroj.

 

 

PROČITAJTE I...

Bosna i Hercegovina je preživjela, nije nestala, ona je trebala da nestane. Prvi koji su zaslužni za to jesu branioci Bosne i Hercegovine, oni su branili i odbranili državu. Kada nas nisu mogli izbrisati, onda je došlo pitanje “šta sad”. Željeli su da nam se klanja dženaza, a mi se još uvijek bavimo s nekim našim građanima koji su postali dosta antagonistični prema našim liderima i optužuju nas da smo dopustili genocid. Na kraju, dr. Silajdžić i ja, iako smo imali nekada neke nesporazume, mi smo znali i imali zajedničku strategiju s predsjednikom Izetbegovićem i svim drugim liderima, uključujući Hrvate i Srbe u našim redovima, da treba da se gura ili da Zapad i UN prihvate ili pravu intervenciju da se završi rat ili da podignu embargo na oružje da se mi možemo braniti. Na kraju, mi smo pokazali da se možemo odbraniti, ali se nismo mogli osloboditi jer nismo imali takvu vrstu oružja, vojna ofanziva traži vrstu oružja koju mi nismo imali, a krv i hrabrost da odbranimo većinu Bosne i Hercegovine smo imali

Po diplomatskim pravilima svakome se daje ponešto, svi će biti nezadovoljni, ali ćemo postići cilj kojem težimo. Nažalost, napravljena su velika odstupanja. Prihvatanjem Republike srpske, koja je nastala na protuustavan način, kršeći ustavni poredak tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, koja je kasnije nastala na ratnim zločinima i genocidu. Jedna takva tvorevina koja je nastala nasiljem, iako u međunarodnom pravu postoji striktno pravilo koje kaže da ono što se osvoji silom neće biti priznato, nažalost je priznata. To je bio najveći ustupak. Osim toga, zadržan je pojam Republika srpska, dok se Bosni i Hercegovini to oduzima i ostaje država Bosna i Hercegovina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI