Najveći je dug u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru, koju su posljednje dvije godine, uz više nego znakovitu medijsku šutnju i bez pompe, napustile desetine ljekara. Travnička bolnica nalazi se u katastrofalnom stanju, bihaćka bolnica također, a Kantonalnu bolnicu u Zenici stanovnici tog grada nazivaju “tvornicom užasa”. Nismo primijetili ni ostrašćeno medijsko praćenje štrajka u goraždanskoj bolnici, a od bolnice u Istočnom Sarajevu ostao je samo kamen temeljac. Dok se KCUS svakodnevno napada, o stanju zdravstvenih ustanova u ostatku zemlje se šuti, ili se vijesti nalaze na marginama medijskog interesa
, a logika “preko štele” više nije bila nepisano pravilo. Dok mediji pišu o obračunavanju s okoštalim i tromim sistemom koji je premrežen korupcijom “malih moćnika”, Sebija Izetbegović napadana je jer je pokrenula proces onemogućavanja pojedinim “velikim ljekarima” da u radno vrijeme, za koje iz budžeta dobivaju plaću na KCUS-u, operiraju u privatnim klinikama za pozamašne svote. Većina medija prešućuje i sve glasnije tvrdnje građana da je osoblje na KCUS-u ljubaznije, da je tretman prema svima jednak i da se općenito poštivaju prava svih pacijenata.</p>
<p>Nedavno je kružila i SMS poruka direktorici KCUS-a od jedne novinarke iz jednog dnevnog lista koja joj se izvinjavala jer je bila prisiljena pisati negativne tekstove i pozivati građane na proteste. U posjedu smo te prepiske koja kruži po ljekarskim krugovima, ali ionako nema potrebe da je objavljujemo jer bismo dokazivali ono što građani ionako znaju, a ucijenjenu kolegicu doveli bismo u nezavidan položaj.</p>
<p>Kada govorimo o isticanju i najmanjih negativnosti, treba reći i to da su rijetki mediji prenijeli informaciju da je menadžment KCUS-a donio odluku da svako novorođenče izađe iz porodilišta s urađenim ultrazvukom kukova i pregledanim sluhom, kako roditelji ne bi morali privatno tražiti ovu izuzetno bitnu zdravstvenu uslugu.</p>
<p>Posljednji u nizu događaja koji služe za napade na KCUS-u jeste smjena šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju. Bez da ulazimo u njegovu stručnost, jer o tome neka svjedoče njegove kolege i pacijenti, ostaje bitno istaći da je taj doktor čitavih 19 godina bio šef na čelu Klinike, u što se uključuje i 19 godina izlazaka za vrijeme radnog vremena i operiranja u privatnim klinikama, a upućenim je poznato da su oni “bez štele” na pregled kod razvikanog doktora čekali po tri ili više mjeseci. Bilo je i onih koji su smješteni na Kliniku za ortopediju i traumatologiju i po više mjeseci, kao da je riječ o hotelskoj usluzi, a ne javnoj ustanovi, te su bez ikakve potrebe za medicinskim tretmanom i bez ikakve medicinske usluge provodili mjesece “ležeći” u bolnici čekajući povratak profesora s godišnjeg odmora. Dosta prigovora u KCUS stiglo je zbog zapostavljanja pacijenata iz suosnivačkih kantona, a mediji nisu iskopali da je jedan pacijent bio smješten na Kliniku za ortopediju 24 dana bez da je uopće pregledan, a 25. dan mu je jednostavno rečeno da “on nije za operaciju” i vraćen je kući.</p>
<p>Niz nepravilnosti u radu Klinike uopće se ne spominje, a do njih nije teško doći, barem ako sudimo po dosadašnjoj agilnosti medija zaduženih za napade na KCUS. Jedna od njih jeste i usluga artroskopije, koja se preporučuje u privatnim ustanovama, a ne u KCUS i na Klinici za ortopediju, o čemu godinama pišu pacijenti, ali i članovi njihovih porodica. Štaviše, građani su javno iznosili ove informacije i optuživali generalnu direktoricu i menadžment KCUS-a da štite nepravilnosti u radu bivšeg šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića. Bez obzira na to, kada su te nepravilnosti otklonjene, nakon što je Gavrankapetanoviću istekao ugovor 11. jula 2017. godine, ponovo u medijima svjedočimo zamjene teza u kojima je ponovo “za sve kriva Sebija Izetbegović”.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Sarajevo i Bosnu ne možete iscrpiti ni za sedam životaSljedeći članak
Abidu je svaku noć bio Igmanski marš
