Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Dok Bosna i Hercegovina i Bošnjaci stenju pod pritiskom dvostruke političke i medijske agresije Beograda i Zagreba, dotle se neke od “probosanskih” i ljevičarskih političkih stranaka resetuju na svoje stare jugoslavenske postavke. Neke od najznačajnijih karakteristika takve jugoslavenske političke kulture jesu provincijska fascinacija Beogradom i politička srbofilija.

Nakon što je nedavno Damir Mašić histerisao o radikalizmu i govoru mržnje jer je, kako će se kasnije pokazati, izvjesni Dario Lozančić stavio plakat na ogradu Ambasade Srbije u Sarajevu, što je Mašić označio skoro kao teroristički čin uperen protiv suživota, njegov stranački kolega i generalni sekretar SDP-a Irfan Čengić odlučio se za još upečatljiviji izljev ljubavi prema jedinoj “prijestolnici” svih Jugoslavena. Čengić se odlučio ni manje ni više nego proleterski protegnuti noge i otići da oslobađa Beograd.

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Normalna osoba mora se zapitati nema li generalni sekretar Socijaldemokratske partije BiH, navodno “probosanske” stranke, preča posla od salonskog ljevičarenja i korziranja po Knez Mihailovom sve s crvenim šalčetom. No, to su izgleda prioriteti naših vajnih levičara, a vjerovati je kako će njihovi istinski afiniteti sve više dolaziti do izražaja kako vrijeme agresije i opsade Sarajeva bude više stvar historije, a manje živog kolektivnog sjećanja.