“Stvarno ne znam šta je uzrok da naši ljudi na proizvod od vune, a posebno na domaći proizvod, gledaju s nekom vrstom nipodaštavanja. Naravno, ne svi. Postoje i naši ljudi koji na vunu isto kao i ja gledaju kao Božiju blagodat. Imam utisak da dosta ljudi ne zna stvarne osobine vune. Možda je za to zaslužna i agresivna kampanja raznih proizvoda od 'memori-pjene' i sličnih sintetičkih materijala. Naravno, postoje i oni koji kupovinom IKEA-inih proizvoda žele da pokažu svoj statusni položaj u društvu, što je, priznat ćete, zaista smiješno”, pojašnjava Medenčević

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

Danas, kada je tržište prepuno raznorodnih proizvoda, među njima posebno mislimo na inovativne start-upove, otežano je pronaći ideju šta je to što bi moglo “uspjeti”. No, da novih ideja ima, dokazuje i tim brenda “vuna.ba”, koji je dio firme “GreenTon”. Nijedan početak nije lahak, ali uz trud se dolazi i do uspjeha.

Glavni i odgovorni “krivac” proizvoda “vuna.ba” Eldar Medenčević na početku svoje priče kaže da su putevi nastanka samog brenda malo čudni. Naime, firma “GreenTon” je informatička i pionir u proizvodnji tonerovih kaseta za laserske printere, odnosno prvi koji su prepoznali potrebu za renoviranim tonerovim kasetama u Bosni i Hercegovini. “Okolnosti i stanje na tržištu, ponuda tonerovih kaseta i poplava jeftinih kineskih proizvoda su nas ‘natjerali’ da počnemo razmišljati ‘šta možemo uraditi a da kineski proizvođači nemaju interes’? Odluka je pala na ručno rađene tradicionalne bosanske proizvode”, kaže Medenčević, dodajući da su imali želju aktivirati se na polju ručnog tkanja tradicionalne bosanske ponjave.

A na početku je tako i bilo. Radili su ponjavu, ali ne u formi podnog proizvoda, radili su je od prirodnih materijala (lana, pamuka, svile), izrađujući odjevne predmete, modne dodatke i slično. “Počeli smo da smišljamo nove tehnike i kombinacije materijala, smišljali smo mustre, igrali se bojama. Jednom prilikom sam na nekom od naših portala pročitao da jedan čovjek poklanja dvije tone vune. Tada sam rekao: ‘To je to, to je naš materijal, to radimo.’ Već smo tada počeli da nailazimo na problem s nabavkom sirovine. Tada pravim i našu web-stranicu vuna.ba, koja je prvenstveno zamišljena kao stranica na kojoj možemo da vidimo i naučimo o svim blagodatima vune, posebno naše domaće”, priča Medenčević. Tako su ih kupci i korisnici prozvali “vuna.ba”.

UNIKATNI I JEDINSTVENI PROIZVODI

Međutim, na svom putu nisu imali olakšica, problemi su se nizali jedan za drugim. Gdje nabaviti sirovine i šta s njima? Medenčević je noći provodio na internetu učeći o materijalima i tehnikama tkanja, načinu farbanja i slično. Niko u timu u ovaj posao nije ušao s predznanjem, tako da su morali učiti sve od početka. Priznaje da je i sam o vuni vrlo malo znao, ali danas sve što je naučio dijeli s udruženjima koja se bave ručnom izradom tradicionalnih proizvoda u našoj državi, pa i u inostranstvu.

“Ponjavu nismo htjeli da smjestimo na pod. S pravom, smjestio sam je u 21. stoljeće jer ona to zaslužuje. Često sam se znao našaliti kada sam propagirao naše proizvode od ponjave da smo se mi u Bosni i Hercegovini prije nekoliko stotina godina uspješno bavili reciklažom. Naša bosanska ponjava nastala je baš tako. Od proizvoda koji su istrošeni, neupotrebljivi, dodatnom preradom dobijemo proizvod koji ima svoju upotrebnu vrijednost. To i jeste definicija reciklaže”, objašnjava Medenčević.

Smatra da je “vuna.ba” svoju poziciju izgradila unikatnim i jedinstvenim proizvodima. Poslije tkanja i ponjave, s vunom su počeli raditi filcanje vunene kuglice. Izabrali su najtežu, najkompliciraniju tehniku izrade. Sami filcaju kuglice, igraju se s bojama i nijansama.

“I tako nastaje naša već legendarna ‘fotelja 2.000 kuglica’. Moram napomenuti da je svaki naš proizvod unikatan i neponovljiv. Nikada nećete dobiti dvije iste fotelje. Tu se i krije jedinstvenost brenda ‘vuna.ba'”, ističe Medenčević, kazujući da su nakon filcanih kuglica usvojili tehniku “PomPoma”, kada nastaje i proizvod otoman “PomPom”. Ove godine usvojili su i tehniku “XXL tkanja”, kojom rade podne prostirke od domaće vune u prirodnim bojama, ali planiraju i dalje širiti i usvajati nove tehnike izrade.

Često prakticiraju da kupce pozovu na upoznavanje s njihovim proizvodima, pa se često dešavalo da kupac dođe s jednom idejom, a odnese nešto sasvim drugo. S obzirom na to da “vuna.ba” jedina sama boji vunu i određuje nijanse i intenzitete boja, često kupcima udovoljavaju želje po pitanju boja.

Do sada za njihove proizvode od vune najviše su zainteresirani stranci. “Ja stvarno ne znam šta je uzrok da naši ljudi na proizvod od vune, a posebno na domaći proizvod, gledaju s nekom vrstom nipodaštavanja. Naravno, ne svi. Postoje i naši ljudi koji na vunu isto kao i ja gledaju kao Božiju blagodat. Imam utisak da dosta ljudi ne zna stvarne osobine vune. Možda je za to zaslužna i agresivna kampanja raznih proizvoda od ‘memori-pjene’ i sličnih sintetičkih materijala. Naravno, postoje i oni koji kupovinom IKEA-inih proizvoda žele da pokažu svoj statusni položaj u društvu, što je, priznat ćete, zaista smiješno”, pojašnjava Medenčević.

BOSANSKI ĆILIM KAO INSPIRACIJA

Za vunu prvenstveno ističe da je prirodni materijal. “Vjerujem da se neki vaši čitaoci sjećaju vremena kada smo imali jastuke punjene vunom, kada smo ležali na vunenim dušecima, kad smo svi imali bar jedan džemper od vune, pa vunene rukavice. Postavlja se pitanje: ‘Jesmo li s tim jastukom imali problem s kičmom, jesmo li imali bolove u leđima kad smo ležali na vunenim dušecima?’ Mislim da ne treba dalje da nabrajam, možemo sami da zaključimo koje su prednosti vune i zašto se ona ističe u odnosu na ostale materijale”, kaže Medenčević.

Trude se da im proizvodi budu u skladu sa savremenošću, a inspiraciju pronalaze u našoj bosanskoj tradiciji, našem prebogatom kulturnom naslijeđu. Kako kaže, dovoljno je samo malo da se okrenemo oko sebe, pogledamo domove naših roditelja, naših nena (baka). Ipak, jedna od najvećih inspiracija im je bosanski ćilim, odnosno njegov kolorit. “U zavisnosti od tehnike, trajanje izrade proizvoda je različito. Ako se radi tabure od filcanih kuglica, proces traje minimalno 20 dana po jednom tabureu. Najduži proces jeste pravljenje i valjanje kuglica. To je mukotrpan i dugotrajan proces. Valjanje 300 kuglica od vune traje cijeli dan. Sad zamislite koliko traje valjanje kuglica za jednu fotelju od 2.000 kuglica. Poslije ide proces farbanja, pa sušenja. Tek se takve kuglice nižu i stvara se tabure, otoman, stolica ili fotelja”, objašnjava Medenčević.

Svoje proizvode rade isključivo s domaćom vunom. Međutim, kroz šalu kaže da u Bosni i Hercegovini imamo ovaca, ali ne i vune. Kazuje da im ništa ne znači vuna na ovci, pa čak i ošišana, već im je potrebna obrađena vuna, oprana, očešljana i pripremljena za rad. Ističe da smo prije rata u okruženju nekih dvadesetak kilometara oko Sarajeva imali četiri fabrike koje su prerađivale vunu, a danas nemamo niti jednu. Tako da se snalaze na razne načine, istražujući i male vunovlačare, ljude koji češljaju vunu. “Moja je ideja još uvijek da se na neki način uvežu djelatnosti, tako što bi se jedni bavili uzgojem ovaca, drugi bi, koji imaju mogućnost, vunu prali i pripremali za treće koji bi je češljali. Na ovaj način bi se formirao jedan lanac od kojeg bi svi imali koristi. Ja neću stati s propagiranjem ovakve ideje i načina rada”, kaže Medenčević.

Bez obzira na dosadašnji rad, Medenčević ističe da čovjek nikada ne treba biti zadovoljan s postignutim, te da uvijek treba težiti ka višem i bolje. Isto tako, nikada ne treba prestati usvajati nova znanja, nove metode, nove tehnike. U budućnosti planira i plasman njihovih proizvoda na inostrano tržište, a već sada postoje kontakti s prodavačima naših proizvoda u Holandiji, Švedskoj, Austriji i zemljama okruženja.

Mišljenja je da je naš najveći potencijal u ljudima, iako kao jedan od problema ističe to što je jedna generacija ljudi potpuno zaboravljena. “Svi pričaju o mladima da napuštaju državu otjerani od ovog beznađa. Međutim, tzv. sredovječna generacija ostavljena je na cjedilu. Mislim da se od tih ljudi ima šta naučiti i iskoristiti njihovo znanje i umijeće. Ne treba se tako lahko odricati tih ljudi”, kaže pokretač brenda “vuna.ba”.

Govoreći da ima potpunu podršku porodice i prijatelja, naglašava da su postojali i oni kojima je sve bilo smiješno i koji su vjerovatno bili skeptici, te se potajno nadali da neće uspjeti. “Ali, na njihovu žalost, ja i dalje ideju i ovu priču o ‘vuna.ba’ razvijam i živim.”