Ovo je očiti fijasko jednog načina razmišljanja i djelovanja koji nije nov među bošnjačkim političarima, a koji se bazira u ostavljanju svoje baze i bošnjačke i sandžačke autentičnosti i traženju mjesta pod skutima beogradskih vlastodržaca. Ostaje da se vidi do koje će mjere to poklonstvo srpskom režimu kazniti i Zukorlićevi glasači u Sandžaku, koji su u njemu vidjeli nacionalnog preporoditelja i borca za “bošnjačku stvar”. Glasače koji u Sandžaku naginju SDP-u Rasima Ljajića teško da će iko poljuljati u njihovom izboru, osim što mogu ponekad glasati i za srpske građanske stranke. No, Zukorlićevim padom u Sandžaku, jer je on evidentan, može profitirati SDA Sandžaka, koju vodi Sulejman Ugljanin
Prethodni članak
Uspjeh PKK propagande
PROČITAJTE I...
ZLOČIN U ŠAHOVIĆIMA: “Istraga poturica” provedena je u Crnoj Gori 1924. godine
“Neki su u džepovima mrtvaca našli komade šećera natopljene krvlju, kojeg su kasnije jeli. Đeca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima zaklata. Muslimanskim sveštenicima čupali su brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da je plamen iz zapaljenih tjelasa bio purpurno crven”
Sandžaku ne treba feudalna gospoda: AKO HOĆEŠ, HOĆEŠ, AKO NEĆEŠ, HOĆEŠ
Činjenica da cijelu opoziciju u Srbiji predstavljajaju tri Bošnjaka i tri Albanca raritet je u cjelokupnoj parlamentarnoj historiji Srbije. I još jedan kuriozitet: prvi put s većim dijelom konstatacija ovog manjinskog poslaničkog kluba slaže se značajan dio srpske vanparlamentarne opozicije u ovoj zemlji i uopće srpskog javnog mnijenja. U svakom zlu ima i zrnce dobra. Ovo je jedinstvena i neponovljiva prilika ovom poslaničkom klubu, koji predstavlja cjelokopnu srbijansku opoziciju, da sebe politički promovira i profilira, kao i svoje programe i političke ciljeve