Antički izvori prepoznali su 18 ilirsko-panonskih naroda koji su naseljavali prostor današnje Bosne i Hercegovine. Neozbiljno je tvrditi da su svi ti ljudi dolaskom Slavena odselili u Albaniju. Dolazak Slavena uzrokovao je akulturaciju romaniziranog domaćeg, ilirskog stanovništva, ali ne i biološki nestanak. Stoga je, svakako, i “ilirski” identitet jedan od naših identiteta

Prije nekoliko sedmica obilježena je u Sarajevu pedeseta godišnjica od smrti istaknutog historičara Esada Pašalića, koji je većinu svog života posvetio izučavanju antike. Upravo ovom periodu historije Bosne i Hercegovine veoma se malo pruža prostora u javnosti, što je sasvim sigurno porazna činjenica, posebno ako uzmemo u obzir da je naslijeđe Bosne i Hercegovine tokom antičke epohe veoma bogato. Iako u većini slučajeva s ponosom ističemo naše srednjovjekovno ili osmansko naslijeđe, veoma je bitna svjesnost i o ilirskim korijenima Bosne.

Amra Šačić rodila se 1986. godine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je i magistrirala na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Tokom svog magistarskog studija boravila je kao gostujući student u Republici Hrvatskoj na Univerzitetu “Juraj Dobrila” u Puli i Sveučilištu u Zagrebu. Doktorirala je 2016. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani na temu Administrative Organization of Today's Bosnia and Herzegovina during the Roman Empire (I-III century) (Upravna organizacija današnje Bosne u vrijeme Rimskog carstva, 1-3 stoljeće). Zaposlena je u zvanju docenta na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je nosilac kolegija BiH u antičko doba i Historija Ilira. U intervjuu za Stav Amra Šačić govori o Ilirima, stavovima profesora Envera Imamovića, stanju u struci, te drugim važnim temama vezanim za ovaj veoma zanimljiv period u historiji Bosne i Hercegovine.

STAV: Bosna i Hercegovina može se pohvaliti veoma bogatim historijskim naslijeđem. Međutim, u našoj se javnosti veoma malo prostora daje našem naslijeđu iz antičkog doba. Šta je glavni razlog za takav odnos prema ovoj bitnoj epohi u historiji naše zemlje?

ŠAČIĆ: Smatram da je teško dati konkretan odgovor na ovo važno pitanje. Može se reći da je ključni problem taj što antička historija prostora današnje Bosne i Hercegovine nema nacionalnu odrednicu u današnjem etničkom značenju, već je to historijski period koji akcentira političko-geografsku sferu naše države u jednom od najzanimljivijih perioda ljudske prošlosti.

STAV: Šta je potrebno uraditi kako bi se ovaj period naše historije bolje predočio široj javnosti?

ŠAČIĆ: Najprije bi se trebalo ovom historijskom razdoblju dati više prostora u nastavnim planovima i programima u osnovnom, srednjoškolskom, pa i univerzitetskom obrazovanju. Međutim, ono što moram istaći kada govorimo o obrazovanju jeste da historijska nauka generalno zaslužuje bolje mjesto u našem obrazovnom sistemu od onog koje trenutno ima. Važan korak koji bi pomogao promociji antičke historije Bosne i Hercegovine jeste snimanje dokumentarnih emisija o toj temi. Nažalost, u našim elektronskim medijima prije možete vidjeti dokumentarni film o starom Egiptu, srednjovjekovnoj Evropi ili desantu na Normandiju, nego o tome kako su živjeli ljudi u dolini Bosne ili Une u vrijeme Rimskog carstva. Mediji nisu bezrazložno okarakterizirani kao sedma sila, stoga, oni mogu u velikoj mjeri doprinijeti mijenjanju odnosa našeg društva prema vlastitoj prošlosti. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da bi i publiciranje i promoviranje stručne literature koja bi se temeljila na opisivanju događaja iz najstarije prošlosti naše domovine u velikoj mjeri doprinijelo popularizaciji antičke historije našeg prostora.

STAV: U Albaniji imamo veoma dobar primjer o čuvanju ilirske komponente i povezivanju s današnjom albanskom nacijom. Nije rijedak slučaj da Albanci daju “ilirska” imena udruženjima, institucijama, pa čak i fudbalskim klubovima. Da li je u našoj domovini neki klub ili udruženje nazvano po Batonu Dezidijatskom, naprimjer?

ŠAČIĆ: Tokom boravka u Albaniji imala sam priliku uvjeriti se kako su Albanci veoma ponosni na svoje, uvjetno rečeno, ilirsko porijeklo. Od prikaza na novcu do naziva hotela, na svakom uglu prisutna je ta glorifikacija ilirskog porijekla. Kada je riječ o takvoj popularizaciji određenih segmenata ilirske prošlosti na tlu BiH, mogla bih izdvojiti nekoliko primjera. U Zenici djeluje Klub paraolimpijskih sportova “Baton”, čiji su osnivači prilikom odabira imena odali počast Batonu Dezidijatskom, velikom ilirskom vođi koji je tri godine prkosio Rimskom carstvu. U Sarajevu djeluje Streljački klub “Daesitiates”, nazvan prema ilirskom narodu Dezidijatima, koji su živjeli, između ostalog, i na prostoru današnje bosanskohercegovačke prijestolnice. Ono što me posebno raduje jeste činjenica da u Brezi postoji ulica koja nosi naziv po spomenutom ilirskom narodu Dezidijatima. Ovi svijetli primjeri nažalost su malobrojni, ali daju nadu da će u Sarajevu ili nekom drugom većem bosanskohercegovačkom gradu trg ili ulica dobiti ime po nekom autohtonom ilirskom narodu. Baton Dezidijatski definitivno je jedna od najvećih ličnosti iz historije ove zemlje i, kao takav, zaslužuje da ulice, škole i naučne institucije nose njegovo ime.

STAV: Profesor Enver Imamović u svojim javnim istupima često je potencirao da moramo čuvati naše “ilirske korijene”. Možemo li smatrati vjerodostojnom tezu profesora Imamovića da Bosanci i Hercegovini imaju više poveznica s Ilirima nego Albanci?

ŠAČIĆ: U našoj javnosti postoji pogrešna percepcija vrednovanja ilirske prošlosti na tlu Bosne i Hercegovine. To se vrednovanje pogrešno izjednačava s negiranjem slavenskih korijena stanovnika naše zemlje. Antički izvori prepoznali su 18 ilirsko-panonskih naroda koji su naseljavali prostor današnje Bosne i Hercegovine. Neozbiljno je tvrditi da su svi ti ljudi dolaskom Slavena odselili u Albaniju. Dolazak Slavena uzrokovao je akulturaciju romaniziranog domaćeg, ilirskog stanovništva, ali ne i biološki nestanak. Stoga je, svakako, i “ilirski” identitet jedan od naših identiteta. Mišljenje uvaženog profesora Imamovića utemeljeno je u tom smislu da su zaista grčko-rimski pisci poznavali poimenično više ilirskih zajednica na prostoru savremene BiH nego savremene Albanije.

STAV: Strukovno udruženja antičara “Bathinvs” jedno je od rijetkih u našoj zemlji čiji je cilj promocija antičkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. U kojoj mjeri uspijevaju ispuniti svoj cilj te da li imaju podršku lokalne zajednice u svojim projektima?

ŠAČIĆ: Udruženje za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa i drevnih i klasičnih civilizacija “Bathinvs” prepoznato je u široj javnosti kao jedna od rijetkih organizacija u zemlji koja u fokusu svog djelovanja ima promociju najstarijeg historijskog naslijeđa. S obzirom na uvjete u kojima djeluje Udruženje, rekla bih da u velikoj mjeri uspijeva ispuniti svoj cilj. Tako je Udruženje do sada organiziralo tri naučna skupa na kojima su učestvovali eminentni stručnjaci iz zemlje i regije, potom tri muzejske izložbe i dva ciklusa javnih predavanja. Javna predavanja koja organiziraju jesu jedna od rijetkih prilika kada zainteresirani za antičku prošlost dobiju priliku da izvan učionica, amfiteatara i muzeja saznaju zanimljivosti o ilirskom narodima i utjecaju rimske civilizacije na prostoru sadašnje BiH. Podršku realizaciji projekata Udruženja uglavnom su pružale institucije na nivou Kantona Sarajevo, poput Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade, Muzeja Sarajeva, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i, naravno, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

STAV: Prije nekoliko sedmica obilježeno je pedeset godina od smrti dr. Esada Pašalića, jednog od najistaknutijih čuvara bosanskohercegovačkog antičkog naslijeđa. Koji je bio glavni cilj upriličenog naučnog skupa u čast dr. Esada Pašalića?

ŠAČIĆ: Osnovni cilj skupa bio je da se kroz prezentaciju radova vodećih regionalnih stručnjaka antičke historije i arheologije, klasične filologije i rimskog prava oda naučna počast tom velikanu bosanskohercegovačke nauke. Organizator skupa jeste Udruženje “Bathinvs” u saradnji s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu i Muzejom Sarajeva. Dolazak univerzitetskih profesora i naučnika iz Slovenije, Mađarske, Hrvatske i Srbije potvrdio je da profesor Pašalić i pola stoljeća nakon smrti uživa veliki ugled u svijetu nauke. Jedan od ciljeva skupa svakako je bio da se ukaže na to da izučavanje antičke prošlosti ima dugu tradiciju u našoj zemlji. Težili smo da sagledamo koliko smo uspjeli nadograditi istraživanja koja je utemeljio pionir naše nauke Esad Pašalić.

STAV: Nakon završenog masterskog studija u Bosni i Hercegovini, istraživači koji se bave proučavanjem antičke historije najčešće se odlučuju za nastavak studija u Zagrebu ili Ljubljani. Možemo li govoriti o promjeni te prakse, te da li će se u Bosni i Hercegovini moći izučavati ovaj historijski period, kao što je to slučaj u Hrvatskoj i Sloveniji?

ŠAČIĆ: U posljednjih se nekoliko godina situacija značajno popravila zahvaljujući djelovanju prof. dr. Envera Imamovića i prof. dr. Salmedina Mesihovića. U okviru doktorskog studija na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu postoji program za izučavanje antičkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Doktorski studij koncipiran je tako da budući doktori, pored antičke historije, slušaju predavanja iz antičke arheologije i klasične filologije. Možemo biti ponosni da su titulu doktora antičke historije stekla već dvojica mladih kolega. To su ujedno i prvi doktori nauka sa Sarajevskog univerziteta s tom diplomom u historiji Univerziteta. Ipak, nažalost, mi još nemamo kapacitete za izučavanje ove grane nauka kao što to imaju zemlje u okruženju. U budućnosti bi se trebalo raditi na formiranju instituta za izučavanje antičkog naslijeđa naše zemlje.

STAV: Da li je kod mlađih generacija studenata izražena sklonost prema ozbiljnom istraživanju ovog perioda?

ŠAČIĆ: Iz vlastitog iskustva mogu reći da kod mladih ljudi postoji veliko interesiranje za izučavanjem ovog perioda, budući da jedan značajan broj studenta upravo za svoje masterske teze bira teme iz antičke prošlosti Bosne i Hercegovine. Treba naglasiti da su u većini slučajeva glavni nosioci i pokretači projekata koji imaju za cilj promociju antičkog naslijeđa upravo mladi ljudi. Ponekad imam dojam da je mladima izučavanje antike i ilirskog naslijeđa svojevrsni bijeg od teških nacionalnih tema kojima su svakodnevno okruženi.

STAV: Nudi li Bosna i Hercegovina stranim turistima, kojih je iz godine u godinu sve više, dovoljno sadržaja koji se mogu povezati s njenim antičkim naslijeđem?

ŠAČIĆ: Definitivno ne nudi. Stekla sam dojam da mi, naprimjer, uopće nismo svjesni da nekoliko sati vožnje od Sarajeva imamo jedan od najstarijih gradova u Evropi – Daorson kod Stoca. Kako će onda toga biti svjesni turisti? Takvim historijskim blagom ne mogu se pohvaliti ni mnogo bogatije zemlje. To je samo jedan od primjera antičkog naslijeđa koje bi, vjerujem, bilo zanimljivo turistima. Prostor naše države bio je zanimljiv velikanima rimske i svjetske historije Cezaru, Augustu, Tiberiju, Hadrijanu, ali mi danas, nažalost, tu činjenicu još uvijek ne znamo iskoristiti.