Uz same obale Battery parka bili su za vrijeme revolucije usidreni britanski brodovi-zatvori na kojima je desetak hiljada ljudi izgubilo živote. Vješanja, mučenja, dizenterija, tifus, i ko zna šta već ne, uzeli su danak. Leševe su bacali preko palube. Iznad sprudova od ljudskih kostiju danas se čamcima voze bogati finansijski mešetari, dok ljušte pjenušac i dodaju gas okruženi tjelesima obnaženih sponzoruša
. Uz same obale parka bili su za vrijeme revolucije usidreni britanski brodovi-zatvori na kojima je desetak hiljada ljudi izgubilo živote. Vješanja, mučenja, dizenterija, tifus, i ko zna šta već ne, uzeli su danak. Leševe su bacali preko palube. Iznad sprudova od ljudskih kostiju danas se čamcima voze bogati finansijski mešetari, dok ljušte pjenušac i dodaju gas okruženi tjelesima obnaženih sponzoruša.</p>
<p>Malo dalje od Battery parka, nalazi se Fort Amsterdam, prva tvrđava koju su podigli bijelci – 1625. godine. Prvobitno je bila napravljena od balvana služeći kao zaštita od Indijanaca koji su tih godina tu ipak bili svoji na svome. Ironično, na mjestu nekadašnje utvrde danas se nalazi muzej posvećen američkim Indijancima. Oni od kojih su se bijelci branili na kraju su genocidom ugurani u datoteke tog kockastog i prekrasnog muzeja nestalog naroda.</p>
<p>A onda, subwayom se vozeći do krajnjeg sjevera Manhattana, dolazim do Fort Washington, utvrđenja podignutog 1776. godine. Nakon poraza u bici za Long Island, general Washington strateški se povukao iz Brooklyna na Manhattan (takozvani Fulton retreat). Tada su Amerikanci pod zaštitom noći čamcima pobjegli s bojnog polja u privremenu sigurnost drugog otoka. Britanci nisu gubili vrijeme, poslali su Švabe-plaćenike da preko sjevera nešto naprave. Švabo ko Švabo, udario jako i osvojio Fort Washington kojom prilikom je poginulo četiristo branitelja. Britanci su zauzeli Manhattan, a Washington je opet morao bježati, ovaj put u Novi Žersej.</p>
<p>Danima sam obilazio raznorazne utvrde da bi mi na kraju sve to dosadilo. Prepustio sam ih historičarima i zubu vremena. Ipak, još jedan detalj mi je zapao za oko. Statua slobode! Rijetko ko od Njujorčana (na prste se mogu prebrojati oni pravi) zna da je statua postavljena na vrh vojne fortifikacije u obliku zvijezde od jedanaest krakova na kojoj su svojevremeno stajala 24 topa. Turisti, koji na nju svakodnevno jurišaju sa smećem u rukama, nemaju pojma da simbol slobode leži na hladnom granitu, zahrđalim topovima i kostima nekadašnjih pobunjenika i nesretnih Indijanaca.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Izgledalo je kako smo tu zbog fudbala, a ne zbog rataSljedeći članak
Šta povezuje prijeratnu tekmu u Vogošći i jedan njujorški sud
PROČITAJTE I...
Kad se traži – svašta se nađe
Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi s mojim stvarima koje su ostale u Sarajevu, sa starim oštećenim skulpturama i kako ih popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj operaciji. Poslao je gomilu slika iz njegove mladosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških utakmica, duela Prve i Druge gimnazije, ribolova na Ramskom jezeru, linkove za gomilu videomaterijala snimljenog za vrijeme rata u Fočanskoj ulici
Sito-štampa kod Fike
Od zarađenih para kupio sam “Čajavec”, pojačalo za buduće nastupe “Siktera” i “Sing-Singa”. Znao sam navratiti ponekad da vidim kako ide štampa, da maznem neki kolor-film iz frižidera zaostao iza Olimpijade, da pomognem na sat-dva jer nisam ništa imao raditi taj dan. Nije prošlo mnogo vremena, a Olimpijski muzej zapaljen je granatama i izgorio je do temelja