Lazić se u svojoj knjizi Dnevnik ratnog hirurga hvalio kako je nosio uniformu agresorskih snaga i kako je učestvovao u “probijanju koridora”, tj. zauzimanju gradova u Posavini, da ne spominjemo kako je, potpuno u skladu sa suludom velikosrpskom propagandom, izmišljao bombardiranja “srpske nejači” od strane branitelja Sarajeva, i to ni manje ni više nego “desetinama višecevnih bacača” u vremenima kada u Sarajevu branitelji nisu imali ni dovoljno tromblona.
srbovanja. Specifični srbokomunizam <em>je-ne-a-ovskog</em> tipa, koji je do sada isijavao sa stranica ove novine, pogotovo tekstovima njenih kolumnista, dopisnika, ali često i glavne urednice, a koji je podsjećao na vremena kada je <em>Oslobođenje</em> agresiju JNA na Hrvatsku tretiralo kao borbu za opstanak i očuvanje Jugoslavije, ovih dana zamijenjen je otvorenim velikosrbizmom.</p>
<p>Ovaj put povod za velikosrbovanje <em>Oslobođenja</em> nisu bila imena ulica, veličanje dobrovoljaca osvajačkih ratova Kraljevine Srbije, problematizacija i kriminalizacija zlatnih ljiljana, davanje prednosti Đedi nad Dedom, naricanje za “srpskom nejači” iz Dobrovoljačke, ili pozivanje na obračune za nekadašnjim žrtvama komunističkog totalitarizma, već smrt jednog srbijanskog doktora od virusa korona.</p>
<p>No, ne bilo kojeg, već četničkog doktora Miodraga Lazića, ratnog hirurga odlikovanog crkvenim ordenom Svetog Save, te s još nekoliko srpskih i velikosrpskih nagrada i kolajni, uključujući Dodikov Orden krsta milosrđa dodijeljen prije četiri godine.</p>
<p>Sve to i ne bi možda bilo toliko sporno da Lazić, rođeni Nišlija, nije zaslužio ovo ordenje ne toliko zbog svog humanizma, koliko zbog činjenice da je bio dobrovoljac u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.</p>
<p>Lazić je svoje medicinsko znanje stavio na raspolaganje prvo nelegalnoj separatističkoj falangi Vojsci Republike Srpske Krajine, da bi započinjanjem Agresije na Bosnu i Hercegovinu kao dio hirurške ekipe došao u novoosnovanu ratnu bolnicu “Žica” u Blažuju, koji je tada dio takozvane “Srpske Ilidže”, gdje je liječio pripadnike takozvane Vojske Republike Srpske. Razlog za osnivanje ove ratne bolnice bila je blizina linijama opsade Sarajeva, što je omogućavalo i olakšavalo brži prijenos ranjenih agresora na “remont” kod Lazića kako bi se što brže oporavili i mogli vratiti na svoje dužnosti opsjedanja i ubijanja Sarajeva i njegovih građana.</p>
<p>Lazić se u svojoj knjizi <em>Dnevnik ratnog hirurga</em> hvalio kako je nosio uniformu agresorskih snaga i kako je učestvovao u “probijanju koridora”, tj. zauzimanju gradova u Posavini, da ne spominjemo kako je, potpuno u skladu sa suludom velikosrpskom propagandom, izmišljao bombardiranja “srpske nejači” od strane branitelja Sarajeva, i to ni manje ni više nego “desetinama višecevnih bacača” u vremenima kada u Sarajevu branitelji nisu imali ni dovoljno tromblona.</p>
<p>Lazić je pred smrt ostavio oproštajno pismo u kojem je naveo svoje zasluge za srpstvo te izrazio posljednju želju da bude ispraćen pjesmom <em>Marš na Drinu</em>. Ovu su želju njegovi sugrađani i kolege iz Niša drage volje ispunili pa je sahranjen dok je s balkona po Nišu odjekivala ova agresorska koračnica uz Lazićev lik projektiran na zidovima obližnje crkve. Na prvi pogled ništa neuobičajeno za poremećeno stanje duha koje vlada preko Drine, gdje se većina ljudi ponosi onim čega bi se trebala stidjeti.</p>
<p>Sve bi možda i ostalo još jedna srbijanska bizarnost da nije činjenice da je <em>Oslobođenje</em> cijeli taj vampirski performans prenijelo kao neki pozitivan i srceparajući tekst, kao da se sahranjuje veliki čovjekoljubac, humanista i rodoljub, a ne velikosrpski dobrovoljac koji je drage volje, čista uma i puna srca učestvovao u opsadi Sarajeva. Internetski portal <em>Oslobođenja</em> objavio je tekst i video naslova “Nišlije aplauzom i pjesmom <em>Marš na Drinu</em> ispratile hirurga Miodraga Lazića”, koji je na portalu stajao koji dan, da bi zatim brže-bolje bio uklonjen i zamijenjen šturim saopćenjem o njegovoj smrti. Nakon nekoliko dana ni jedan od ovih tekstova ne može se naći na portalu <em>Oslobođenja</em>, no pošto, kako se kaže, “internet sve pamti”, njih je i dalje moguće pronaći pretraživanjem.</p>
<p>Sve to pokazuje da se ne radi o nekom previdu ili uredničkom lapsusu, nego o potpuno poremećenim standardima po kojima u <em>Oslobođenju</em> nisu u stanju vidjeti ništa pogrešno u veličanju likova kakav je Lazić, pa je potrebna intervencija pojedinaca ili javnosti da im skrene pažnju na to kakve skandalozne tekstove objavljuju.</p>
<p>Lazić i čitav odvratni performans oko njegove sahrane za današnje <em>Oslobođenje</em>, a koje je vrlo daleko od onoga iz vremena Agresije, normalna je pojava i sasvim uobičajen lik, jer je za <em>Oslobođenje</em> velikosrbizam, u svim njegovim oblicima, nešto što je normalno i legitimno za “naše prostore” i “naše ljude”, pod čime se podrazumijeva nikada prežaljena Jugoslavija, a naročito Srbija.</p>
<p>Nekako se čini da se u <em>Oslobođenju</em> zapeli u 1989. godini te se nikako ne mogu niti navići niti pomiriti s tim da je Bosna i Hercegovina samostalna država, da Jugoslavije više nema, da Beograd nije naš glavni grad, a da srbijanske stupidarije i gadarije srećom više nisu dio našeg kulturološkog ili političkog prostora. Daleko im kuća, i njima i ovakvoj travestiji od <em>Oslobođenja</em>. /M. Drnišlić/</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Tihi heroji
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.