Međunarodna javnost doznala je za spis prvi put šezdesetih godina, kada je do njega došao Enver Hodža, tadašnji komunistički vođa Albanije, i počeo o njemu javno govoriti. Dok je jugoslavenska javnost za Isterivanje Arnauta prvi put čula kada su neki njegovi dijelovi u januaru 1988. godine objavljeni u beogradskom listu Borba, a nešto kasnije i u zagrebačkom časopisu Start.
.</p>
<p>Drugo sredstvo jeste pritisak državnog aparata. U tom cilju, Čubrilović predlaže: globe, hapšenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, sječe šuma… Pored policijskih pritisaka, Čubrilović predlaže i privredne represivne metode: nepriznavanje starih tapija, obustavljanje rada na katastru, nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, ukidanje poslovnih dozvola za trgovine, zanate, istjerivanje iz državne službe itd.</p>
<p>Pored državnog pritiska, Vasa Čubrilović napominje da i “privatna inicijativa u tome pitanju može mnogo učiniti”. On predlaže da se srpskom stanovništvu podijeli oružje i da se započnu četničke akcije. Dalje predlaže izazivanje sukoba i lokalnih buna koje bi bile “krvavo ugušene najefikasnijim sredstvima”. Pored navedenih sredstava pritisaka na civilno stanovništvo, Čubrilović predlaže još jedno sredstvo, odnosno, tajno paljenje sela i četvrti po gradovima.</p>
<p>Čubrilović je rođen u Bosanskoj Gradišci 14. Januara 1897. godine. Bio je sudionik u atentatu na prijestolonasljednika Ferdinanda a sud ga je, jer je bio maloljetan, poštedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije, krajem 1918. oslobođen je i odlazi u Srbiju. Po završetku rata, diplomirao, a kasnije i doktorirao povijest na beogradskom Unbiverzitetu.</p>
<p>Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu od 1930. godine. Na tom mjestu, sa kraćim prekidima za vrijeme rata, ostao je punih 40 godina. Dana 7. marta 1937. objavio je svoje djelo “Istjerivanje Albanaca”</p>
<p>Po izbijanju rata i nestanka Jugoslavije, počeo je propovijedati antinjemačku propagandu, odbio da prihvati mjesto na Beogradskom sveučilištu za vrijeme okupacije, pa je zato uhapšen. Iz logora je pušten krajem 1943. godine.</p>
<p>Po formiranju prve privremene vlade DFJ zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede. Po oslobođenju Beograda postao je dekan Filozofskog fakulteta. Bio je i minister poljoprivrede i ministar šumarstva. Dobitnik je „Oktobarske nagrade“ i „Sedmojulske nagrade“. /D.H./</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
