Međunarodna javnost doznala je za spis prvi put šezdesetih godina, kada je do njega došao Enver Hodža, tadašnji komunistički vođa Albanije, i počeo o njemu javno govoriti. Dok je jugoslavenska javnost za Isterivanje Arnauta prvi put čula kada su neki njegovi dijelovi u januaru 1988. godine objavljeni u beogradskom listu Borba, a nešto kasnije i u zagrebačkom časopisu Start.
.</p>
<p>Drugo sredstvo jeste pritisak državnog aparata. U tom cilju, Čubrilović predlaže: globe, hapšenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, sječe šuma… Pored policijskih pritisaka, Čubrilović predlaže i privredne represivne metode: nepriznavanje starih tapija, obustavljanje rada na katastru, nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, ukidanje poslovnih dozvola za trgovine, zanate, istjerivanje iz državne službe itd.</p>
<p>Pored državnog pritiska, Vasa Čubrilović napominje da i “privatna inicijativa u tome pitanju može mnogo učiniti”. On predlaže da se srpskom stanovništvu podijeli oružje i da se započnu četničke akcije. Dalje predlaže izazivanje sukoba i lokalnih buna koje bi bile “krvavo ugušene najefikasnijim sredstvima”. Pored navedenih sredstava pritisaka na civilno stanovništvo, Čubrilović predlaže još jedno sredstvo, odnosno, tajno paljenje sela i četvrti po gradovima.</p>
<p>Čubrilović je rođen u Bosanskoj Gradišci 14. Januara 1897. godine. Bio je sudionik u atentatu na prijestolonasljednika Ferdinanda a sud ga je, jer je bio maloljetan, poštedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije, krajem 1918. oslobođen je i odlazi u Srbiju. Po završetku rata, diplomirao, a kasnije i doktorirao povijest na beogradskom Unbiverzitetu.</p>
<p>Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu od 1930. godine. Na tom mjestu, sa kraćim prekidima za vrijeme rata, ostao je punih 40 godina. Dana 7. marta 1937. objavio je svoje djelo “Istjerivanje Albanaca”</p>
<p>Po izbijanju rata i nestanka Jugoslavije, počeo je propovijedati antinjemačku propagandu, odbio da prihvati mjesto na Beogradskom sveučilištu za vrijeme okupacije, pa je zato uhapšen. Iz logora je pušten krajem 1943. godine.</p>
<p>Po formiranju prve privremene vlade DFJ zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede. Po oslobođenju Beograda postao je dekan Filozofskog fakulteta. Bio je i minister poljoprivrede i ministar šumarstva. Dobitnik je „Oktobarske nagrade“ i „Sedmojulske nagrade“. /D.H./</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Građevine iz osmanskog doba zloupotrebljavaju se u Grčkoj
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.