Autor je umirovljeni univerzitetski profesor književnosti (doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu), koji je 1993. uhapšen u Stocu i odveden u koncentracijski logor Dretelj, a nakon njegovog raspuštanja, odveden je u zatvor u Ljubuškom, gdje je proveo dodatna tri mjeseca. Pušten je na intervenciju dvadeset i sedam njegovih prijatelja iz Zagreba, akademika i sveučilišnih profesora na čelu s prof. dr. Ivom Frangešom i prof. dr. Dunjom Fališevac. Bio je svjedok na haškom suđenju
, kao što svi znamo ko je minirao i zapalio Sabornu crkvu u Mostaru, manastir Žitomislići, Jevrejsku havru u Stocu, 22 džamije u trokutu Višići – Buna – Stolac i da ni jedna jedina nije ostala itd., itd. Dakako da znamo da to ni jedan od šesterice zločinaca lično nije uradio, ali je svaki iz svog domena, junačkom desnicom, potpisao naredbe i nadgledao njihovo provođenje.</p>
<p>Znam da zločin vodi do kazne. To je prirodno, to je normalno. Ali da kazna, nesumnjivo utvrđena na sudu, može izazvati toliko zlo, potpuno je nerazumljivo, necivilizirano, potpuno neprirodno i nemoralno. Zaista! Odsustvo svake empatije za žrtve, osim nekakve pseudopristojnosti, nije, nažalost, bilo incidentno. To je bila histerija. Zar je zaista bilo potrebno nekoliko dana da se opet, i opet, s dozom neiskrenosti i uglavnom usput, sjete žrtava i da se kazna nazove kaznom, a zločin zločinom!?</p>
<p>Valja živjeti! Ova je stranica zatvorena. Žrtve, skoro bez izuzetka, pozivaju na razum. Poslušajte ih! Zločince ostavite da iskreno zatraže oprost. Oni lično. Da im ga damo.</p>
<p>Oni nisu heroji. Oni su zločinci. Pustite ih da se pokaju i, kad odsluže kaznu, vrate se svojim porodicama.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Babilonska e-biblioteka Bosne i HercegovineSljedeći članak
Velikohrvat Ivo Lučić: Špijun u duši, povjesničar iz hobija
