Jasno je kako beogradski režim vrlo vispreno nadrasta poziciju koju je imao nakon agresorskih pohoda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon amortiziranja odgovornosti i izbjegavanjem suočavanja s posljedicama, Srbija je spremna za sljedeći korak. Redefinirani pristup se pokazao dobrim, a strategija nije promijenjena. Barem tako izgleda. Time se otvara suštinsko pitanje za budućnost Balkana. Do kada će srpska ekspanzionistička politika biti mirna i svoje zahtjeve postavljati indiskretno i mirnim sredstvima
 zajedno s političkim predstavnicima Srba sa sjevera Kosova i iz Crne Gore daju srbijanskom predsjedniku mogućnost šireg utjecaja. Iako odnosi ove tri države (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo) prema Srbiji variraju od blago hladnih do vrlo zategnutih upravo zbog remetilačkih faktora, to Vučiću nimalo ne škodi. Dapače. Čvrsta vlast kući i poslušnici u susjednim državama ga čine, htjeli mi to ili ne, trenutno najznačajnijom političkom figurom u regiji. Čak njegovi infantilni i ponekad nebulozni nastupi ne mogu ugroziti tu poziciju.</p>
<p>Zbog toga je značajno pokušati prepoznati dugoročne ciljeve velikosrpske politike čija oštrica jeste Vučić. Konstantnim atacima na Bosnu i Hercegovinu i destabilizacijom na svim poljima želi se potkopati državnost i opstojnost naše domovine. S druge strane, na Kosovu, preko željenog ostvarenja zajednice srpskih općina na sjeveru, model etničke samouprave išao bi u istom ovom smjeru u kojem ide bosanskohercegovački entitet RS. Zapravo je cilj ovladavanja sjeverom Kosova etabliran još u drugoj polovini sedamdesetih, tako da priča o povratku Kosova u okvire Srbije definitivno nije želja Beograda. Radi se o taktičkim igrama i opsjenama za javnost. Nakon razgovora u Washingtonu i Bruxellesu, djeluje kako je Vučić napravio korak naprijed u tom smislu.</p>
<p>Sagledavano na ovaj način, jasno je kako beogradski režim vrlo vispreno nadrasta poziciju koju je imao nakon agresorskih pohoda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon amortiziranja odgovornosti i izbjegavanjem suočavanja s posljedicama, Srbija je spremna za sljedeći korak. Redefinirani pristup pokazao se dobrim, a strategija nije promijenjena. Barem tako izgleda. Time se otvara suštinsko pitanje za budućnost Balkana. Do kada će srpska ekspanzionistička politika biti mirna i svoje zahtjeve postavljati indiskretno i mirnim sredstvima?</p>
<p>Odgovor nažalost nije ohrabrujući. Iskustvo nam govori, sve dok ne osjeti da vojnim putem može ostvariti svoje ciljeve. Ovdje je bitno naglasiti kako Beograd ponovo nastoji hraniti druge male imperijalizme u regiji kao mnogo puta do sada zarad vlastitih ciljeva. Zbog toga je značajno razumjeti kako promjena vlasti u Crnoj Gori nije tek puko pitanje demokratije ili korupcije nego se radi o suštinskom puhanju pod krila velikosrpskoj ideji, odnosno potpirivanju vatre u grudima svim velikodržavnim projektima.</p>
<p>U tom slučaju, goropadnost ove ideje bila bi drastičnije vidljiva nego nekoliko incidenata u Pljevljima kojima smo svjedočili. U tom smislu i s tim u vezi ne treba imati dvojbe, opstanak građanske Crne Gore i njenog evroatlantskog puta jeste interes Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaka. Sve dok velikosrpska ideja ne bude stvar prošlosti i dok Beograd ne pokaže novo i dobronamjerno lice, ovakvi procesi u regiji drugačije se ne mogu vidjeti. A nema sumnje da susjedne države Srbije čekaju to dobronamjerno lice. Da li čekamo Godoa, pokazat će vrijeme.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Iz Turske za sandžačke opštine stigao novi kontingent pomoćiSljedeći članak
Alija Izetbegović cijenio je potencijal dijaspore
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.