Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.
, donirao je svoj dres kako bi se prodao i time još malo pomoglo Dariju Kordiću i njegovoj porodici. Svi donatori su te 2013. godine dobili bocu vina sa slikom Darija Kordića. Krv nije voda, krv je vino. A Dario Kordić dobro zna šta je krv, barem bošnjačka. Zna to i Marko Perković Thompson, koji također voli ustaška obilježja i čija je nacionalistička mitopoetika vrlo popularan pjevački refren u grlima hrvatskih reprezentativaca.</p>
<p>Sve ovo nije omelo dio Bošnjaka da raspamećeno navija za hrvatsku reprezentaciju, što bismo mogli podvesti pod jedan vrlo zanimljiv sociološki fenomen. U pozitivnom smislu, ovaj se fenomen događa jer se traži katarza od Srba, ali i Hrvata, u vezi s izvršenim zločinima. Katarza uporno izostaje. Želi se očajnički znati da postoji ruka koja će se pružiti i koja se pruža, ako već ne od Srba, koji bestijalno vrijeđaju negiranjem genocida, onda barem od Hrvata, i to solidarno i komšijski na Srebrenici.</p>
<p>Zbog ove lahkovjerne projekcije bošnjačkih želja, Bošnjaci su tako lahko nasjeli na lažne vijesti o Modriću i Subašiću. U negativnom smislu govorimo i o bošnjačkoj, već poslovičnoj snishodljivosti i kompleksu manje vrijednosti kroz koju se razvio mentalni sklop da ih drugi moraju priznati da bi se potvrdila njihova vrijednost.</p>
<p>U slučaju genocida, to je samoubilački jer nema jače osude i priznanja srebreničkog genocida od haške presude, a svejedno se od Modrića i Subašića tražila varljiva solidarnost. U svakom slučaju, riječ je o vrlo visokoj razini emotivnog naboja koji je prouzrokovan pretrpljenom traumom nakon genocida, pa prema Bošnjacima do kojih ne mogu doprijeti ove poruke treba biti blag i uviđavan.</p>
<p>U svakom slučaju, u čitavoj toj buci oko pitanja navijati ili ne navijati za komšije, rijetki su se dosjetili da mogu jednostavno gledati fudbal, bez navijanja, i uživati u vrhunskom sportskom događaju.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.