Republika Hrvatska i Republika Srbija potpisnice su Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji osigurava teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine. No, na koji se način ti vrlo ozbiljni i obavezujući potpisi (amaneti) ispunjavaju?
 ispunjavaju?</p>
<p>Da se ponašaju kao tutori, kao oni koji potiču separatizam bosanskih Hrvata i Srba, kao oni koji neprestano i tajno i javno ulaze u tuđi suvereni prostor narušavajući odnose triju naroda. No, hajmo mi bulazniti o Erdoğanu i Aliji, hajmo stvarati napetosti gdje ih nema. U ovom broju <em>Stava</em> pišemo šta taj amanet znači i šta podrazumijeva i na koji ga je način Turska shvatila, prvenstveno kroz investicije, ekonomiju, obnovu, stipendije… Treba dodati to da se Turska, baš kao i Vatikan, nikada nije miješala u pitanja nadležnosti koja su Dejtonskim sporazumom dobila tri naroda u BiH, niti je osporavala ničiju konstitutivnost, niti put BiH u NATO, niti put BiH u EU i slično. Pa u čemu je onda problem ako se na taj način, a ne postoji drugi, gleda na brigu o Bosni, na Alijin amanet? Problem je u stalnoj proizvodnji jedne fame o neoosmanskoj invaziji, o muslimanskoj prijetnji, o tome da neko želi muslimansku državu, da želi nekoga poturčiti i pomuslimančiti, da želi na Istok, a ne na Zapad, da želi unitarizam, begovat, i pitaj Boga šta još ne.</p>
<p>A što rade neki Bošnjaci – imitiraju srpske mitopoetske narikače kojih se odrekao i Aleksandar Vučić. Zar nije tragikomično da upravo najzagriženiji kritizeri odnosa Turaka i Bošnjaka govore da “mi nismo ničiji hamali i da nam ne treba Turska”, a potom plaču što Turska više ulaže u Srbiju. A to plakanje nam liči na zanovijetanja djece koja roditeljima plaču da je neko dobio lizalo više, kocku čokolade više. To nije oplakao Bakir Izetbegović, ali oplakuju siročići poput Dodika, Ivanića i Radončića. Neki Bakiru Izetbegoviću zamjeraju što je priču o amanetu uopće isticao, što je time izazvana polemika, ali nije rekao ništa netačno, ništa što se nije dogodilo, ništa što bi u svojoj suštini moglo narušiti odnose triju naroda u BiH. Šta može narušiti gradnja autoputa Sarajevo – Beograd, koji je najavila Turska, šta može narušiti turska izgradnja mosta između dva Doboja, osim da spaja razdvojene obale i na taj način ispunjava svoj amanet u duhu onoga što je radio i mislio Alija Izetbegović .</p>
<p>No, budući da se jedan narod ne može zvati narodom ako nema svoju usmenu književnost, evo i jedne bošnjačke balade koja može pomoći u razumijevanju onoga što podrazumijeva amanet:</p>
<p>Sunce bi sjalo, ali ne može, / kiša bi pala, ali ne može, / ni jedno neće od teška jada: / Ibrahim-bega svezana vode, / svezana vode, da ga objese. / Ibrahim-beg se natrag obzire: / “Ima l’ ikoga od roda moga?” / Za njim idaše bratac Alija. / “Alija, brate, pazi mi djecu, / pazi mi moju, baš k'o i svoju: / kad svoju djecu u mejtef dadneš, / Alija, brate, podaj i moju! / Kad svojoj djeci srežeš haljine, / Alija, brate, sreži i mojoj, / svojoj crvene, a mojoj mrke, / nek se poznaju da <a href=)
su sirote!”
Prethodni članak
Ideja jezičkih sloboda nadređena je ideji jezičkog zajedništvaSljedeći članak
Pjesnik prirode preveden na engleski jezik
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata