I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.
, a bez toga ne postoji ni odanost politici koja se, navodno, predstavlja. Zato imamo masovnu pojavu i poplavu nezavisnih političara koji dobivaju mandate u svojim, navodno, matičnim strankama, da bi se zatim od njih odmetnuli i krenuli samostalnim putem ili u nekoj preko noći sklepanoj koaliciji. S jedne strane govorimo o ljudima koji na krilima populizma i varljive popularnosti nisu odani ideji vlastite stranke i ne žele čekati ama ništa, žele sve odmah, žele sve preko noći, ne poštujući prirodni red stvari. Uostalom, smatra takav, zašto bi čekao na upitnu budućnost kada već sutra može postati posjednik moći, predsjednik i premijer nečega?! S druge strane imamo i one koji su odani ideji neke stranke, ali su previše pouzdani, a time i tihi, što u današnje vrijeme sveopće turbo‑folk galame jednostavno nije probitačno. Svjesni svojih kvaliteta i znanja, svjesni da se nikada neće moći nametnuti agresivnim galamdžijama sklonim populizmu, oni ili odustaju ili svoje znanje iznajmljuju na slobodnom tržištu rada najboljem ponuđaču. Najtužniji su oni sustavi koji se zaklinju u mladost, a mladima koji su vazda “naša budućnost” prepuštaju stolac tek kada po njih “dođe Azrail”.</p>
<p>Kako god bilo, jasno je da mi primjećujemo, a narod to, generalizirajući izrijekom, označuje kao “svi su oni isti”, jednu zbunjujuću pojavu na političkoj sceni, dakle ne samo u BiH, u kojoj je ponekad na stranačkoj sceni teško prepoznati vlastiti svjetonazor koji bi željeli da bude zastupan i štićen.</p>
<p>U BiH je vidljiva zabrinjavajuća parcelizacija i na strani ljevice i na strani tzv. nacionalnih stranaka. Iako se gotovo svakodnevno može pročitati najava osnivanja nekog novog “patriotskog bloka”, tek konkretno ističemo pojavu nezavisnih načelnika koji su s lokalne ravni odlučili osnovati Blok za Evropu, kao i stanovitog direktora obrazovne institucije za koju neki sumnjaju da se povezuje s terorističkom organizacijom FETÖ, naime, Damir Marjanović i njegovo uvjerenje da će nova stranka Socijaldemokratija osigurati revival ljevice u BiH. Eto, Marjanović barem zacrtava neku ideološku smjernicu, dok nezavisni načelnici nemaju konkretne ideje osim da bi blokovski u Evropu.</p>
<p>Kriteriji pri stranačkom kadroviranju očito su stvar koja je od prioritetne važnosti i najviše odgovornosti. Od neprincipijelna čovjeka ne možemo očekivati da će voditi konzistentnu politiku odanu ideji neke stranke. Zato takvi tako lahko vrludaju po političkoj sceni poput kakvih zvrk‑hanuma. Ne hvaleći im vjere u vlastite ideale, i onih nacionalnih i onih lijevih koji, ipak, zajednički ističu i potvrđuju svoje probosanske stavove barem u Federaciji BiH među Bošnjacima, reći ćemo da je briga o kadrovima, kada ih se uz poštivanje valjanih kriterija izabere, najpouzdaniji put da ne izazivaju haos po strankama. Niko ne može utjecati na nečiji bolesni karijerizam i zaraznu ambiciju za moći i vlastitom slikom (koja se u današnje vrijeme samostrasno ljubi češće nego što žalimo za vremenima kada su se ljubila bijela lica i mrsile ruse kose), ali oni uz dobar sistem koji kreira svjetonazor i vjera u političku ideju koja se zastupa mogu preusmjeriti negativnu energiju u nešto pozitivno i općekorisno.</p>
<p>I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
