U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.
. Tokom njegove karijere objavljeno je još pet njegovih radova.</p>
<p>Naredna faza mu je bila specijalizacija kardiologije, koju je obavio u Vejleu i Odensi. Nakon što je uspješno završio specijalizaciju, dobio je mjesto u bolnici u Svendborgu na kardiološkom odjelu. Od 2013. godine imenovan je za šefa za obrazovanje mladih kardiologa. Specijalnost mu je ultrazvuk srca (ehokardiografija) i CT srca. Član je regionalnog odbora (Syddanmark) za obrazovanje kardiologa. Iz ovog se nedvosmisleno može zaključiti da se radi o izuzetno uspješnom doktoru specijalisti čija je karijera išla uzlaznim putem, mada se njegov životni put kretao trnovitim stazama gdje je uvijek morao biti bolji od drugih.</p>
<p>Radni i stručni uspjesi Mirze Husića nisu ostajali nezapaženi. Za rezultate naučnog rada dobijao je mnoga priznanja, od kojih je jedno dobijeno od Vejle bolnice za posebno značajan učinak u oblasti kardiologije. Četiri je puta u svojoj matičnoj ustanovi proglašavan mentorom (vejleder) godine. Posljednje priznanje, ali i najdraža i najbitnija nagrada, svakako je nagrada i naziv edukator godine u Danskoj, koju je dobio za obrazovanje mladih kardiologa i doprinos u kardiologiji. Pored više nominiranih, on je dobio to priznanje od odbora danskog kardiološkog društva.</p>
<p>Ovako naporan rad i neprekidne aktivnosti iziskuju i mnoga odricanja, ali Mirza ipak nalazi vremena koje posveti supruzi i trima kćerkama. Nađe se vremena i za prijatelje s kojima najčešće prati dobar fudbal na TV ekranima, a ne propušta niti jednu utakmicu naše državne reprezentacije. Iako je našao puni smisao života u Danskoj, svoju domovinu nikada nije zaboravio. Sa suprugom uči svoje kćerke o korijenima i domovini iz koje su potekle. Redovno posjećuju domovinu i osjećaju predah u susretu s prelijepim predjelima Bosne, našim ljudima, njihovim humorom, kreativnosti i improvizaciji.</p>
<p>U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.</p>
<p>Ponosan je na svoje porijeklo, voli svoj posao i vraća sve moralne dugove zemlji koja ga je uzela u svoje okrilje u onim teškim ratnim vremenima, kada je kao izbjeglica došao, protjeran sa svog ognjišta.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Pozovite “Tanjir više” i nahranite gladneSljedeći članak
Kodeks – partijski neprijatelj br. 1
