“Lipovača nas je počastio vanserijskim albumom, gdje njegov autentični ton itekako dolazi do izražaja. Tokom dugogodišnjeg druženja i saradnje nisam se samo divio njegovom gitarskom umijeću već i velikom entuzijazmu koji je prisutan u svim njegovim projektima. Smatram da je ovaj album nastavak njegovog vandimenzionalnog umjetničkog putovanja koje nam je preneseno i kazano njegovim autentičnim gitarskim tonom”

Piše: Edib KADIĆ

U Sarajevu je 26. januara 2017. godine Sead Zele Lipovača, jedan od najboljih gitarista u Bosni i Hercegovini i frontmen popularne rok‑grupe Divlje Jagode, predstavio svoj novi instrumentalni album pod nazivom Internal Waves of Love. Lipovača je u svom obraćanju publici kazao kako je godinama imao dilemu da li treba uraditi nešto ovako i da li još uvijek ima nešto novo za kazati. “Kako napraviti album a da nije dosadan kada se sluša, to mi je bio glavni zadatak. Mislim da sam uspio u tome”, kazao je Zele, nakon čega je odsvirao par pjesama s novog albuma. Novi album izdaje “Croatia Records”, a sačinjen je od 11 pjesama: Tsunami, Internal Waves of Love, Missing You (ft. Tony Martin), Akšam in Istanbul, Sultan of Brunei, Great Wall of China, Come With the Rainbow (ft. Sonya), Alexandar The Great, Milenium Refugees, Richard Branson's Smile, Reci da znam (ft. Sonya).

Muhamed Latić, gitarista i promotor albuma, izrazio je zadovoljstvo što je upravo njega Zele Lipovača izabrao da kaže nekoliko riječi o njegovom novom glazbenom djelu. “Doživio sam to kao neku ličnu pobjedu zbog toga što moj gitarski heroj iz vremena kada sam počeo svirati cijeni moje mišljenje do tog nivoa da me pozvao da nešto kažem o njegovom novom albumu. Lipovača nas je počastio vanserijskim albumom, gdje njegov autentični ton itekako dolazi do izražaja. Tokom dugogodišnjeg druženja i saradnje nisam se samo divio njegovom gitarskom umijeću već i velikom entuzijazmu koji je prisutan u svim njegovim projektima. Smatram da je ovaj album nastavak njegovog vandimenzionalnog umjetničkog putovanja koje nam je preneseno i kazano njegovim autentičnim gitarskim tonom. U tih jedanaest predivnih pjesama mislim da je uspio ono što je želio i ovaj će album zasigurno naići na odlične reakcije među ljudima koji vole dobru muziku”, ističe Latić, te dodaje da Lipovača svojim djelom pripada svjetskoj diskografiji u kontekstu standarda koje je uvijek dostizao, što dokazuje i bonus traka s Tonyjem Martinom, koji je zasigurno jedan od najboljih rok‑pjevača svih vremena.

U razgovoru s Ensadom Adilovićem Kinezom, dugogodišnjim prijateljem Zeleta Lipovače, saznajemo na koji je način on, zapravo, počeo svirati gitaru. Kinez kaže da je Zeletov otac njegovom starijem bratu kupio gitaru, pa je, kada bi on bio u školi, Zele krišom uzimao gitaru i svirao. “Gitara je bila namještena za njegovog brata koji je bio dešnjak, pa je Zele naučio svirati kao dešnjak, iako je ljevoruk. Odmah su u njemu otkrili talent, pa je već s nepunih 13 godina počeo svirati s mnogo starijim muzičarima od sebe. Sjećam se da je za vrijeme studija u Zagrebu otišao na audiciju za gitaristu za neku plesnu grupu. Zele je uvijek izgledao dosta mlađe nego što zapravo jeste, pa su ga ljudi iz komisije odmah počeli ispitivati zašto je tu došao, koliko godina ima i šta zna svirati od pjesama. Zele im je odgovorio da zna svirati sve pjesme koje oni sviraju. Kada je počeo, svirka je trajala dva sata i, od svih gitarista, primili su njega”, prisjeća se Adilović.

Priča se da je Zele Lipovača prvi gitarista na Balkanu koji je imao bežični uređaj za gitaru. Početkom osamdesetih godina donio je taj uređaj na jedan od koncerata. “Usred svirke ga je jedan od momaka iz obezbjeđenja stavio na leđa, Zele je svirao, i tako su obojica ušli među publiku. Ljudi su gledali s nevjericom. Nikad niko nije čuo za bežičnu gitaru, Zele svira uživo, a nema nigdje nikakvog kabla. Poslije su ga po medijima prozivali da je svirao na plejbek, nakon čega im je Zele objasnio na koji način funkcionira taj bežični uređaj”, prepričava Adilović.

Sead Zele Lipovača radio je u svojoj dugogodišnjoj karijeri i na projektima sakralne muzike, pa je kao producent, aranžer i autor muzike krajem devedestih snimio ediciju duhovne islamske muzike pod nazivom Tri hafiza, koja je objavljena u devet zemalja. Burhan Šaban, bosanskohercegovački izvođač ilahija, kazao je u razgovoru za Stav kako se uvijek rado sjeti tih vremena, kao i saradnje sa Zeletom Lipovačom, umjetnikom kojem ne nedostaju ni talent ni iskustvo. “U vrijeme dok smo radili projekt Tri hafiza smatram da je bio dovoljno hrabar da uđe u neke sasvim nove muzičke sfere. Mislim da je to čovjek koji voli izazove i veliki uspjeh koji je tada doživio projekt Tri hafiza dugujemo Zeletu i njegovim aranžmanima na gitari, koja je uvijek dobro prepoznatljiva među publikom. Saradnja s njim mi je ostala u lijepom sjećanju i uvijek je bilo lijepo raditi koncerte s njim. Zele je izvrstan muzičar koji je sposoban prilagoditi se vremenu i situaciji, i zbog toga je i danas vrlo uspješan muzičar”, konstatirao je Burhan Šaban.