„Eto“, kaže nam Hasan, „da smo bar postavili neku tablu ovdje da se znade da je radnju svog romana nobelovac Andrić započinjao u 'Lutvinoj kahvi' pa da cijeli svijet čuje za to. I za ovu Kahvu i potok Šumeća na kraju Travnika“
 ispod hladovitog i hučnog izvora Šumeća, postoji otkada svijet pamti mala ‘Lutvina kahva’. Toga prvog sopstvenika kahvane, Lutve, ne sjećaju se ni najstariji ljudi; taj je bar stotinjak godina već na nekom od razasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na kahvu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gdje su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova. U bašči je kafanica, pod samom stijenom, u podnožju brijega, ima jedno odvojeno, hladovito i malo uzvišeno mjesto, gdje raste stara lipa. Oko te lipe i između stijena i busenja, uklopljene su niske klupe nepravilna oblika na kojima je zadovoljstvo posjediti i sa kojih se teško ustaje. One su izlizane i iskrivljene godinama i dugom upotrebom i potpuno srasle i postale jedno sa drvetom, zemljom i kamenom oko njih.”</p>
<p><strong>Bogati smo, samo da počnemo raditi</strong></p>
<p>„Eto“, kaže nam Hasan, „da smo bar postavili neku tablu ovdje da se znade da radnju svog romana nobelovac Andrić započinjao u ‘Lutvinoj kahvi’ pa da cijeli svijet čuje za to. I za ovu ‘Kahvu’ i potok Šumeća na kraju Travnika, gdje se stoljećima raspreda i razmotava historija cijele Bosne, kako dođe koje vrijeme.“ U <em>Kahvi</em> progovorismo koju sa ženama iz Konje, koje ovdje dolaze svake godine u isto vrijeme, a ovdje, uz kahvu, čekaju ezane i namaze. U dvorištu nabasasmo na grupu Kuvajćana, inžinjere, profesore, oficire, dok su čekali konobare. Jedan od njih kaza, a prevodilac nama: “Vi u Bosni sve imate: i čistu šumu, i čiste vode, i zdravu zemlju, i zrak. Bogata ste zemlja, samo da počnete raditi.” Dok smo odlazili od Kuvajćana, sustiže nas onaj osnovac Ahmed iz Tešnja, govoreći: “Onaj princ zove se Rudolf, to je onaj što je dukatom platio kahvu.”</p>
<p>Počela je padati kiša kada smo se popeli do Starog grada. Rijetki posjetioci spuštali su se niz kamene stepenice ove tvrđave, izgrađene u prvoj polovini 15 stoljeća. Historičari pretpostavljaju da je njen graditelj bio Tvrtko II Kotromanić, kako bi zaštitio Srednju Bosnu. Prema dokumentima, tvrđavu je osvojila turska vojska sultana Mehmeda II Fatiha 3. juna 1463. godine. Oni su tu srednjovjekovnu tvrđavu dograđivali da bi postala vojni objekt, strateški važan za odbranu grada. Kasnije su ovdje bili pogubljeni brojni nepokorni begovi i age: vječna tema naših književnika.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Jedini oslobođeni logor u BiH
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.