Izuzmemo li turbe šejha Sejfullaha, jer postoje pouzdana saznanja da je ukopan u njemu, ostala dva turbeta potpuna su nepoznanica, sramotna nepoznanica, usudio bih se reći. Naša, naravno. Stoga, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim neodgovornim pristupom našoj, tuzlanskoj baštini
, priča o ova dva neobilježena mezara, a koja će biti zasvođena lijepim i skladnim turbetom mnogo kasnije, datira iz austrougarskog perioda i svodi se na sljedeće: dvije djevojke prale su ponjave na rijeci Jali podno Mejdana, na mjestu gdje se nalazila velika kamena ploča. Istovremeno, austrougarski vojnici prolazili su cestom. Njihov je oficir prišao djevojkama i jednoj od njih pokušao skinuti mahramu s glave. Djevojka je reagirala i, pružajući otpor nasilniku, udarila ga drvenom praljom. Ovaj je potom zapucao i ranio obje djevojke. Uspjele su uspeti se uz mahalu Mejdan, ali kako, navodno, nije bilo prolaznika koji bi im pomogli, djevojke su pale, iskrvarile i umrle. Na tom mjestu su i sahranjene, a njihova imena nisu poznata.</p>
<p>Kako rekoh, prije dvadesetak godina ova dva neobilježena i anonimna mezara zasvođena su lijepim turbetom (autoru ovog teksta imena graditelja i dobrotvora su poznata i hvala im) u znak sjećanja na dvije nesretno stradale, ali čestite i hrabre djevojke.</p>
<p>Na koncu, ponešto o turbetu, a nešto više, premda oskudno, jer širih i značajnijih saznanja nema, o životu i djelu šejha Sejfullah-efendije Iblizovića, istaknutog predstavnika halvetijskog derviškog reda.</p>
<p>Rođen je u Sarajevu (godina rođenja nepoznata, umro u Tuzli 1889). Godine 1865. postavljen je na, za to vrijeme, cijenjenu dužnost čuvara Jediler turbeta u Sarajevu.</p>
<p>Budući da je, kako doznajemo bio dobar govornik, pjesnik i obrazovan sufija, uspio je, osim u Sarajevu, osnovati halvetijske tekije u skoro svim većim mjestima sjeverne i istočne Bosne. Njegovim posredovanjem, među ostalima, naravno, nije poznato kad, osnovana je Halvetijska tekija u Tuzli, koja se nalazila u današnjoj ulici Tabašnice.</p>
<p>Također, usmena predanja vele da je šejh Sejfullah pripadao i nakšibendijskom derviškom redu, a osnivanje Nakšibendijske tekije u Tuzli, koja će djelovati do 1918. godine, veže se za ime ovog slabo poznatog, ali očito iznimno sposobnog tarikatskog šejha.</p>
<p>Turbe šejha Sejfullaha, doduše skromno i oivičeno drvenom ogradom, nalazi se na tuzlanskom mezarju Borić. Ko i kad ga je podigao, pa makar i ovakvo kakvo jeste, pogađate, nije poznato.</p>
<p>Helem, izuzmemo li turbe šejha Sejfullaha, jer postoje pouzdana saznanja da je ukopan u njemu, ostala dva turbeta potpuna su nepoznanica, sramotna nepoznanica, usudio bih se reći. Naša, naravno. Stoga, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim neodgovornim pristupom našoj, tuzlanskoj baštini, ali zaista krajnje, jer, u suprotnom, sidranovski rečeno, strahovita snaga zaborava naprosto će progutati i ovo malo što znamo.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
U izbjegličkom logoru “Alipašin most” ubijeno je više od 200 osobaSljedeći članak
Istinita priča o Fočaku Oskaru Kušteku
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.