Izuzmemo li turbe šejha Sejfullaha, jer postoje pouzdana saznanja da je ukopan u njemu, ostala dva turbeta potpuna su nepoznanica, sramotna nepoznanica, usudio bih se reći. Naša, naravno. Stoga, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim neodgovornim pristupom našoj, tuzlanskoj baštini
, priča o ova dva neobilježena mezara, a koja će biti zasvođena lijepim i skladnim turbetom mnogo kasnije, datira iz austrougarskog perioda i svodi se na sljedeće: dvije djevojke prale su ponjave na rijeci Jali podno Mejdana, na mjestu gdje se nalazila velika kamena ploča. Istovremeno, austrougarski vojnici prolazili su cestom. Njihov je oficir prišao djevojkama i jednoj od njih pokušao skinuti mahramu s glave. Djevojka je reagirala i, pružajući otpor nasilniku, udarila ga drvenom praljom. Ovaj je potom zapucao i ranio obje djevojke. Uspjele su uspeti se uz mahalu Mejdan, ali kako, navodno, nije bilo prolaznika koji bi im pomogli, djevojke su pale, iskrvarile i umrle. Na tom mjestu su i sahranjene, a njihova imena nisu poznata.</p>
<p>Kako rekoh, prije dvadesetak godina ova dva neobilježena i anonimna mezara zasvođena su lijepim turbetom (autoru ovog teksta imena graditelja i dobrotvora su poznata i hvala im) u znak sjećanja na dvije nesretno stradale, ali čestite i hrabre djevojke.</p>
<p>Na koncu, ponešto o turbetu, a nešto više, premda oskudno, jer širih i značajnijih saznanja nema, o životu i djelu šejha Sejfullah-efendije Iblizovića, istaknutog predstavnika halvetijskog derviškog reda.</p>
<p>Rođen je u Sarajevu (godina rođenja nepoznata, umro u Tuzli 1889). Godine 1865. postavljen je na, za to vrijeme, cijenjenu dužnost čuvara Jediler turbeta u Sarajevu.</p>
<p>Budući da je, kako doznajemo bio dobar govornik, pjesnik i obrazovan sufija, uspio je, osim u Sarajevu, osnovati halvetijske tekije u skoro svim većim mjestima sjeverne i istočne Bosne. Njegovim posredovanjem, među ostalima, naravno, nije poznato kad, osnovana je Halvetijska tekija u Tuzli, koja se nalazila u današnjoj ulici Tabašnice.</p>
<p>Također, usmena predanja vele da je šejh Sejfullah pripadao i nakšibendijskom derviškom redu, a osnivanje Nakšibendijske tekije u Tuzli, koja će djelovati do 1918. godine, veže se za ime ovog slabo poznatog, ali očito iznimno sposobnog tarikatskog šejha.</p>
<p>Turbe šejha Sejfullaha, doduše skromno i oivičeno drvenom ogradom, nalazi se na tuzlanskom mezarju Borić. Ko i kad ga je podigao, pa makar i ovakvo kakvo jeste, pogađate, nije poznato.</p>
<p>Helem, izuzmemo li turbe šejha Sejfullaha, jer postoje pouzdana saznanja da je ukopan u njemu, ostala dva turbeta potpuna su nepoznanica, sramotna nepoznanica, usudio bih se reći. Naša, naravno. Stoga, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim neodgovornim pristupom našoj, tuzlanskoj baštini, ali zaista krajnje, jer, u suprotnom, sidranovski rečeno, strahovita snaga zaborava naprosto će progutati i ovo malo što znamo.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
U izbjegličkom logoru “Alipašin most” ubijeno je više od 200 osobaSljedeći članak
Istinita priča o Fočaku Oskaru Kušteku
