fbpx

Turska: Muzej radija i gramofona jedinstven je dašak minulog vremena

Muzej u Malatyi posjetiocima nudi putovanje kroz prošlost u kojoj su radio i gramofonski uređaji bili jedini prozor u svijet

Muzej radija i gramofona u turskom gradu Malatyi postaje sve atraktivnija turistička destinacija koja nudi nostalgični povrat u prošlost kada su ti uređaji bili jedini prozor u svijet, javlja Anadolu Agency (AA).

Zgrada muzeja izgrađena je 2018. godine u centru tog anadolijskog grada, a eksterijer i interijer dvospratnog objekta u potpunosti su adaptirani kako bi dali što bolji prikaz ere kroz koju su radio i gramofonski uređaji nastajali, evoluirali i u modernoj eri postali spomenici minulog vremena.

Muzej je dobra baza za istraživače i mlade koji žele saznati više o uređajima koji su obilježili mladost njihovih roditelja i djedova.

Eksponati su izloženi u tematskim odjelima, a među njima su i uređaji iz 1890. godine.

Kustos muzeja Ebubekir Yalniz za AA je kazao da su 703 eksponata hronološki poredani u priču koja ostavlja snažan dojam na posjetioce.

“Interes ljudi je zaista velik. Imamo tu i neke od prvih muzičkih instrumenata, gramofona, a više od 95 posto izloženih uređaja su ispravni i funkcionalni“, kazao je Yalniz.

I radio uređaji koji su korišteni za političke kontakte ili tokom ratova su našli svoje mjesto na policama muzeja u Malatyi, a Yalniz je kazao kako su tu i primjeri prvih radija i gramofona koji su ručno pravljeni.

“Godišnje nas posjeti oko 60.000 ljudi i svi oni su zadovoljni i naša su najbolja reklama“, kazao je Yalniz.

Jedan od posjetilaca muzeja Mutat Yilmaz za AA je kazao da je impresioniran osebujnosti eksponata.

“Svako bi trebao doći i vidjeti sve ovo. Ambijent je jedinstven i vratio me u rano djetinjstvo“, kazao je Yilmaz.

I Orhan Uludag je kazao da ga je posjeta muzeju vratila u prošlost i priče koje je slušao od svog djeda.

“Mnogo je tu starih gramofona i jasno je pokazano koliko je tehnologija napredovala. Zanimljivo je da su svi uređaji kao novi, baš su dobro očuvani“, kazao je Uludag.

Ebru Karaaslan je pak kazala da takve stare stvari imaju posebnu vrijednost jer ljudi koji su ih pravili i koristili više nisu među živim.

“Svaki eksponat ima svoju vrijednost i neku priču. Sretna sam da sam imala priliku vidjeti ove eksponate i slušati ove zvuke sa gramofona“, kazala je Karaaslan.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI