Stoga nije ni osobito iznenađenje što se baš na forumu takvog tipa može naići na pristalice NIP-a koje s trećeenitetskim ekstremistima detaljno pretresaju koje daljnje korake treba preduzimati kako bi se srušila SDA te otvorio put Narodu i Pravdi i Konakoviću. Tako, recimo, jedan od Konakovićevih pristalica predlaže kako “za izbore 2022. treba SDA udarati na tri fronta: Bakirovi migranti, Sebijno zdravstvo, afere ‘Asim’ i repiratori”. Ovaj separatistički kolaboracionist pojašnjava ovakvu strategiju pa kaže: “Pojasniti narodu da Bakir hoće migrante da poveća broj muslimana u BiH, navoditi da je Džaferović bio protiv deportacije Pakistanaca, narodu predočavati da je Sebija Izetbegović zatvorila UKC kako bi zaštitila doktore a ne narod, navoditi kako je situacija u zdravstvu u totalnom haosu, stalno podsjećati na afere, krađu i bahatost” i tome slično, da bi sve završio borbenim pokličem: “SDA pada 2022. godine. Mora da padne.”

Ovakvi mokri snovi Konakovićevih pristalica uglavnom su naišli na odobravanje hercegbosanski ekstrema, ali i na pomalo rezignirane komentare kako je “sumorno” što je SDA osvojio više glasova nego čitava Četvorka zajedno, no kako se nadati “da će rezultat izbora poljuljati potporu SDA”.

Demonizacija Bošnjaka i njihovih političkih predstavnika

Nemoguće je ne primijetiti da svaka od tačaka ovog “veleumnog” plana korespondira s dosadašnjom nesmiljenom anti-SDA medijskom propagandom za koju se očito drži da se dokazala uspješnom u kontekstu rezultata lokalnih izbora. Simptomatično je da se, osim mete ove propagande, Izetbegovića i SDA, zajednički interes nalazi i u odabranim temama i načinu njihovog medijskog spina. Hrvatskoj politici, jednako kao i srpskoj, sasvim odgovaraju pokušaji da se odgovornost za migrantsku krizu u Bosni i Hercegovini prebacuje na SDA iako je kriza izazvana udruženim djelovanjem Srbije, koja ubacuje migrante u Bosni i Hercegovinu, i Hrvatske, koja ih nelegalno vraća. Time se, istovremeno, sakriva i uloga Dodikovog MUP-a RS i Granične policije BiH kojom upravljaju Čovićevi kadrovi, a što su dvije institucije najodgovornije za činjenicu da migrantska kriza eskalira isključivo na dijelovima Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom. Dodatna je korist i opasna šovinistička etiketa “panislamizma” te “zamjene stanovništva” a što je već jednom poslužilo kako bi se opravdao genocid nad Bošnjacima.

Izdaja u kontinuitetu

No, da li su realne ovakve i ovolike nade koju trećentitetaši polažu u Četvorku? Nažalost, odgovor je da je riječ o stavovima koji nisu puke zablude već su utemeljeni na dosadašnjem političkom djelovanju Četvorke. Osim već spomenutog slučaja Novog Travnika i Jajca, gdje je NiP radio u korist HDZ-a, tu je i slučaj iz Stoca, odakle dolaze informacije, i to od samih ogorčenih članova SDP-a, da je prilikom ovih lokalnih izbora tamošnji SDP također djelovao u interesu HDZ-a. Uz to, tu je i odluka SDP-a i Naše stranke da na predstojećim izborima u Mostaru nastupaju odvojeno od probosanske liste “Koalicija za Mostar”, kao i najava Konakovića da će im se NiP pridružiti u ovoj otvorenoj sabotaži bošnjačkih interesa. Treba se sjetiti i dosadašnjeg djelovanja Naše stranke, još od kandidature Boriše Falatara, što je bio potez u korist Dragana Čovića a na štetu Željka Komšića, kao i skandaloznih i revizionističkih stavova potpredsjednice Naše strane Irme Baralije, koji su potpuno na tragu velikohrvatskog propagandnog narativa. Na sve to treba dodati i svojevremeno ponašanje SDP-a, čiji su kadrovi prilikom odlučivanja o gradonačelniku Mostara govorili da je njima svejedno je li gradonačelnik Ljubo Bešlić ili je to neki kadar SDA, jer su “nacionalisti i jedan i drugi”.

Joker iz Sarajeva

Ipak, izgleda da su svojevremene skandalozne izjave Elmedina Dine Konakovića ono što ponajviše raspaljuje maštu i budi nade kod zagovornika obnove zločinačke Herceg-Bosne. Konaković je, gostujući na TV stanici u Brčkom, ustvrdio kako je “pitanje konstitutivnosti Hrvata jedno od najvažnijih pitanja Bosne i Hercegovine” te kako bi se “pitanje izbora člana Predsjedništva trebalo tretirati ozbiljnije, kako bi ljudi imali pravo birati svoga predstavnika”. Ovim je Konaković potvrdio da je potpuno na liniji višedecenijskog HDZ-ovog narativa kako je Hrvatima ugrožena konstitutivnost te kako Željko Komšić nije njihov legitimni predstavnik! To, doduše, i nije neko otkriće prisjetimo li se da je Konaković početkom godine, kada se raspala tzv. frankenštajn koalicija, odbijao mirno predati vlast u Kantonu Sarajevo sakrivajući pečat te vrišteći da je “ugrožen vitalni nacionalni interes Hrvata”, a smjenu vlasti nazivao “brutalnim napadom” i nekom vrstom poruke koju šalje “dominantna većina”.

Sve ovo je daleko skandaloznije u svjetlu činjenice da “legitimni” HDZ praktično drži jednu trećinu svih pozicija u državi, posjeduje mehanizme blokade i na državnom i na entitetskom nivou, a što već godinama koristi kako bi ucjenama blokirali imenovanje Predsjednika i potpredsjednika FBiH, Vlade FBiH te izbor upražnjenih mjesta u Ustavom Sudu FBIH. Isto je i sa zakonima o oporezivanju kladionica, zakona o šumama i tome slično. Da se ne spominje da “legitimni” hrvatski kadrovi, kako je to jednom naglasio Bakir Izetbegović, “u vrhu države imaju paritet, da ih je u vrhu političke vlasti Federacije BiH gotovo dvostruko više od učešća u procentu stanovništva, a da ih je u ostatku državnog aparata po dubini barem 10 posto preko tog procenta”. No ova razliku u izjavama između Konakovića, koji zbog stranačkih interesa pristaje na HDZ-ovske teze i narative, i Izetbegovića, koji govori istinu i zastupa interese Bosne i Hercegovine, jeste stvarni razlog zašto pristalice Herceg-Bosne navijaju za Konakovića a protiv Izetbegovića. Za razliku od jednog dijela zavedenih i naivnih Bošnjaka, povampireni herceg-bosanci shvataju ko zastupa interese, kako Bosne i Hercegovine tako i Bošnjaka, a ko je spreman da se s njima kocka.