Divlje ruže penju se uz bijeli zid Majkine kuće. I danas osjećam njihov zamamni miris koji bi ispunjavao nosnice onima koji su tu sjedili. Jedanput sam tu prolazio kad se otvorio ljetni pljusak. Majka Zuhra izišla je iz kuće s kišobranom i pokušavala zaštititi svoje ruže. Zastao sam u nevjerici. Ugledala me i nasmiješila se. Mislim da su se i njene ruže smiješile
Prethodni članak
San u gradu koji “nikada ne spava”Sljedeći članak
SOCIJALNA DISTANCA NIJE ISTO ŠTO I FIZIČKO ODSTOJANJE
