Proglašenje Sirrijine tekije i turbeta nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i turbeta Huseina Horosanija, vrijedno je priznanje Sirrijinom duhovnom i pisanom naslijeđu, ali i bosanskom tesavvufu uopće. Uz Hadži Sinanovu i tekije u Blagaju i Vukeljićima, tekija na Oglavku četvrti je objekt te vrste proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Piše: Hamza RIDŽAL

Na sjednici održanoj 12. marta prošle godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je tekiju na Oglavku i dva turbeta s okolnim mezaristanima nacionalnim spomenikom. Kako je navedeno u Odluci, nacionalni spomenik sačinjava zgrada nakšibendijske tekije i turbe šejha Abdurrahmana Sirrije s grobljem na Oglavku i turbe šejha Huseina Horosanija s grobljem na Pločniku. Riječ je o vrijednom naslijeđu sufijske i bosanske duhovnosti, danas poznatom uglavnom poštovaocima tesavvufa.

Međutim, prije dva stoljeća ovo je mjesto predstavljalo ponajvažniji topos u duhovnoj geografiji Bosne, mjesto susreta bošnjačke elite iz političkog, vjerskog, društvenog i kulturnog života. Ličnost koja je okupljala bošnjačku elitu jedan je od najpoznatijih predstavnika bosanske sufijske tradicije, izuzetan kaligraf i istaknuti pjesnik bošnjačke divanske književnosti, poliglota i šejh Abdurrahman Sirrija. Rodio se 1775. godine u Fojnici i bio je učenik znamenitog Husein-babe Zukića, koji se, nakon što je obišao svjetske centre islamske učenosti, vratio u Bosnu i djelovao u Živčićima. Nakon što je Sirrija izrastao u šejha, Husein‑baba ga je poslao na Oglavak da sagradi tekiju i druge poučava islamu i tajnama sufizma.

Vrijeme je protjecalo, a broj murida (učenika) šejha Sirri-babe nije se povećavao. Usmena predaja kazuje da je Sirrija spakirao stvari i krenuo put Stambola, kako bi u centru Osmanskog carstva osnovao tekiju. I kad je krenuo, bio je počastvovan duhovnim susretom s jednim od šehida Fatihove vojske, Huseinom iz Horosana. Već poslije jednog kilometra srete neznanog duhovnjaka i, uvidjevši da taj nije od ovog svijeta, upita: “Ko si ti?” Ovaj mu odgovori: “Ja sam sedamdeset hiljaditi šehid Fatihove vojske, Husein iz Horosana. Gdje si krenuo, o, Sirri?” Abdurrahman reče da je krenuo za Stambol, jer na Oglavku nema interesanata za tesavvuf. Na to ga Husein Horosani upita: “Zar ćeš me samog ovdje ostaviti?” Na Sirrijin upit gdje se to on nalazi, Husein mu pokaza na mezar i reče mu da se okani putovanja, da ostane na Oglavku, potvrdivši mu riječi njegovog učitelja Husein-babe Zukića da će na Oglavku biti jedna od najznamenitijih tekija u Bosni.

TEKIJU UNIŠTILI NACISTI I HVO

Ovaj duhovni susret s Fatihovim šehidom ostavio je velikog traga na Sirriju, te on ostade na Oglavku, gdje sagradi i turbe Huseinu Horosaniju, za kojeg je kasnije ustanovljeno da je vjerovatno bio pisar čuvene ahdname. Iz hronograma povodom Sirrijinog preseljenja, kojeg je anonimni autor spjevao na perzijskom jeziku, doznajemo da je šejh Sirri-baba preselio 23. marta 1847. godine. Turbe mu je na Oglavku podigao njegov derviš i hercegovački valija Ali-paša Rizvanbegović. U turbetu je ukopan i njegov sin i nasljednik šejh Abdulatif.

Tekiju na Oglavku Sirrija je podigao krajem 18. stoljeća, tačnije 1798. godine. Do Drugog svjetskog rata ova tekija bila je biser islamske arhitekture, a u njoj je bilo smješteno i rukopisno blago od neprocjenjive vrijednosti. Tekija je prvi put oštećena tokom Drugog svjetskog rata, kada je njemačka vojska iz nje otuđila i Kur’an prepisan u vrijeme trećeg halife hazreti Osmana, r. a., dakle, jedan od prvih primjeraka rukom pisanog Kur’ana iz 7. stoljeća. Postoje neke naznake da se upravo taj prijepis Kur’ana danas nalazi u muzeju u Berlinu. Ipak, djelovanja njemačke vojske, osim krađe Kur’ana od neprocjenjive vrijednosti, ništavno je u usporedbi s divljaštvima koja su počinili pripadnici HVO-a 1993. godine. Tada je potpuno porušena tekija i turbeta šejha Sirri-babe i šejha Huseina Horosanija. Pritom su vojnici kopali zemlju kako bi oskrnavili kosti rahmetlija, ali do njih, čudom, nisu uspjeli doći.

Moralnim životom i principijelnošću, šejh Sirri-baba zadobiva naklonost muslimana širom Bosne i Hercegovine. Njegova tekija ubrzo postaje značajan centar kojeg posjećuju svi znameniti Bošnjaci. Šejh Sirri-babin ugled i utjecaj bili su toliki da je svaki namjesnik Bosne smatrao svojom dužnošću posjetiti velikog učitelja. U historiji bosanskog tesavvufa nema sličnih primjera šejhova koji su uživali toliki ugled među svim slojevima društva, kojima su po savjet dolazili i siromašni derviši i ljudi sa značajnih pozicija u političkom, društvenom i vjerskom životu. Poznato je da su u tekiju na Oglavku, da izraze svoje poštovanje šejhu Sirriji, dolazile i bosanske valije Mehmed Vedžihi-paša, Morali Namik-paša, Mehmed Kamil-paša, upravitelj Hercegovine Galib Ali-paša Stočević Rizvanbegović.

MJESTO SUSRETA SVIH SLOJEVA DRUŠTVA

I drugi učeni ljudi tog doba, poput sarajevskog muftije Muhameda Šakir-efendije Muidovića, mostarskog muftije Mustafa-efendije Sarajlića, dolazili su po znanje na Oglavak. Glas o pobožnom i uglednom šejhu Sirriji dospio je i u osmansku prijestolnicu, pa i do samog sultana Mahmuda II (na vlasti od 1808. do 1839. godine), koji je, da bi stekao naklonost i imao uza se uglednog i u narodu utjecajnog šejha, izdao carsku zapovijed (ferman) krajem rebiul-evvela 1251. hidžretske godine (1835. po gregorijanskom kalendaru) kojom se šejh Sirija i njegova tekija na Oglavku oslobađaju svih poreza i davanja. Zanimljivo je da je i Hamidova žena bila oglavački derviš, što svjedoči na kakvom je glasu u Stambolu bio šejh Sirrija i njegova tekija smještena u brdima Bosne.

Šejhu Sirriji dolazili su i drugi prvaci onog vremena, poput vođe pokreta za samostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi od naroda izabrani bosanski vezir Husein-kapetan Gradaščević. Imena znamenitih Bošnjaka koji su učili od Sirrije, bilo da je riječ o tradicionalnoj ulemi ili vlastodršcima, upućuju na to da je oglavačka tekija u prvoj polovini 19. stoljeća predstavljala moralno-didaktičku žilu kucavicu bosanskohercegovačkog društva. Pored toga, šejh Sirrija pisao je poeziju na orijentalnim jezicima, koju je književna kritika ocijenila najvišim ocjenama. Nažalost, preveden je samo dio njegove rukopisne ostavštine, ponajviše zaslugom njegovog praunuka dr. Šakira Sikirića, znamenitog orijentologa koji je živio i djelovao u 20. stoljeću.

Proglašenje Sirrijine tekije i turbeta nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i turbeta Huseina Horosanija, vrijedno je priznanje Sirrijinom duhovnom i pisanom naslijeđu, ali i bosanskom tesavvufu uopće. Uz Hadži Sinanovu i tekije u Blagaju i Vukeljićima, tekija na Oglavku četvrti je objekt te vrste proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.