Jedan od takvih tragičara jeste i Dino Šakanović, kojem je zasmetala dječija bojanka Hus i Zmajki, a koja afirmativno govori o bošnjačkoj historiji. Šakanoviću naročito smeta što ova bojanka, po njegovom mišljenju, anahrono tretira različite periode historije Bosne i Hercegovine te time prikazuje kontinuitet bošnjačkog identiteta, a koji, po Šakanoviću, ne postoji.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Iako su gotovo ugaslog plamena, lučonoše s prohrvatskog neomarksističkog portala Prometej.ba i dalje nekako nastavljaju osvjetljavati put mladim zabludjelim dušama. Uglavnom ka intelektualnoj provaliji.

Jedan od takvih tragičara jeste i Dino Šakanović, kojem je zasmetala dječija bojanka Hus i Zmajki, a koja afirmativno govori o bošnjačkoj historiji. Šakanoviću naročito smeta što ova bojanka, po njegovom mišljenju, anahrono tretira različite periode historije Bosne i Hercegovine te time prikazuje kontinuitet bošnjačkog identiteta, a koji, po Šakanoviću, ne postoji.

U tom mu smislu naročito ide na živce lik Husein-kapetana Gradaščevića, koji je narator slikovnice, a koji se kao takav (sve s turbanom!) pojavljuje u prizorima iz srednjovjekovnog perioda. Polunepismeni Šakanović čak spori i njegov narodni naziv Zmaj od Bosne tvrdeći da ga je izmislio Nijaz Alispahić, iako je još 1879. godine Josip Eugen Tomić napisao roman pod naslovom Zmaj od Bosne.

Šakanović smatra nedopustivim da se pravi bilo kakva veza između Bošnjaka Huse s turbanom i Bošnjaka sa srednjovjekovnih stećaka, baš kao što i negira bilo kakvu posebnost ili bosanstvo bosančici, nazivajući je tek verzijom srpske ćirilice.

Naravno, ono što zaista žulja identitetski zdvojnog i izgubljenog Šakanovića, a što on i sam otvoreno tvrdi, jeste to što slikovnica “uporno naglašava bošnjaštvo, bosanstvo, posebnost Bosne, ljubav prema Bosni”. Po Šakanovićevim riječima, učiti bošnjačku djecu “da smo posebni, drugačiji, s posebnim pravima, s posebnom prošlošću, posebnim pismom, posebnim jezikom, posebnom vjerom” jeste brutalna indoktrinacija djece.

No, da mlađahni Šakanović nije tek još jedan bubuljičavi adolescent u svojoj Che Guevara fazi i da nije tek tako dobio prostor na Prometeju te da gaji prvi revolucionarni duh terora proletarijata, demonstrira nam kada na rezignirano pitanje jednog svog prijatelja: “Pa dokle?”, odgovara: “Dokle im se pusti.”

To pokazuje Šakanovićeve ambicije da zabranjuje ono što mu se ne sviđa, a što ga u kombinaciji s identitetskom zdvojnošću čini idealnim materijalom za još jednog korisnog idiota kakve sakupljaju portali poput Prometeja.