Cerić je danas posve potrošen, osim što nas podsjeća na prošle političke procese, a na njih smo dužni upozoriti. Naime, kako je uopće Cerić došao u priliku da iz vjerske pozicije krene u pohod na nacionalno-političke visine? Ovaj fenomen indirektno je povezan s jednim novokonstruiranim mitom, bez obzira dolazio iz usta Fahrudina Radončića ili notornog Envera Kazaza, o tome da je Sulejman Tihić navodno bio sekularno i proevropski orijentiran za razliku od Alije Izetbegovića i Bakira Izetbegovića.
 sa stanovišta vjere i morala”, napisao je bivši reisul-ulema Mustafa ef. Cerić u svojoj kolumni objavljenoj u <em>Dnevnom avazu</em>. Treba se upitati iz kojeg to visoko moralnog autoriteta i pozicije od sada progovara Cerić dok bljuje vatru po neistomišljenicima? Zanima nas je li to moral planinar pa da se uspinje do nekih visina i formira li se s obzirom na poziciju? Ili je moral čovjekova konstanta i vertikala bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi. A Cerićev moral toliko se visoko uspeo da ga je prepoznao čak i Radončićev <em>Avaz</em>. Uostalom, ako sada nastupa iz moralno visoke pozicije, iz koje je onda, zaboga, nastupao do sada?</p>
<p>Cerić je danas posve potrošen, osim što nas podsjeća na prošle političke procese, a na njih smo dužni upozoriti. Naime, kako je uopće Cerić došao u priliku da iz vjerske pozicije krene u pohod na nacionalno-političke visine? Ovaj fenomen indirektno je povezan s jednim novokonstruiranim mitom, bez obzira dolazio iz usta Fahrudina Radončića ili notornog Envera Kazaza, o tome da je Sulejman Tihić navodno bio sekularno i proevropski orijentiran za razliku od Alije Izetbegovića i Bakira Izetbegovića. U toj lažnoj konstrukciji nameće se da je upravo Tihić imao mjeru koja nam danas nedostaje. Tihićevu mjeru, koju danas zagovara ne bi li naštetio Bakiru Izetbegoviću, Radončićev je <em>Avaz</em> nekada bestijalno napadao, čas kao nevjerodostojnu, a čas kao antibošnjačku.</p>
<p>Bio je to značajan političar, pragmatičan i praktičan, a zahvaljujući njemu, Dodiku je postalo jasno da RS neće biti država, izbačen je prefiks <em>srpski</em> iz imena naselja i gradova i Bošnjaci su postali zaista konstitutivni na području RS-a. Trinaest godina Tihića na čelu SDA period je dug i turbulentan, a bilo je trenutaka kada je tadašnji predsjednik SDA pokušavao dati naglasak na nacionalna pitanja važna za Bošnjake, a bilo je perioda kada je pod različitim pritiscima odustajao od toga. Sigurno da je u trenucima kada je priča o nacionalnom izostajala Tihić uspješno i s mjerom balansirao pred međunarodnim posmatračima kao faktor pomirenja i rješenja.</p>
<p>No, sigurno je i to da je taj izostanak mjere za nacionalna pitanja vješto koristio upravo tadašnji reis Mustafa ef. Cerić, te sa svojim nekadašnjim razmetnim muftijom Zukorlićem uskočio u prostor artikuliranja bošnjačkog identiteta. Ovaj vjerski dvojac, koji je krenuo u pohod na vlast skrivajući se iza bošnjačkih preporodnih budnica, pratila je čitava vojska kulturnih i znanstvenih amatera. Odnosno, izostanak mjere za nacionalno u bošnjačkom mainstreamu popunili su oni koji su se do tada nalazili na društvenoj margini. Naravno, Cerićevo i Zukorlićevo budničarsko lakrdijanje propalo je. Ko više danas uopće spominje neki Svjetski bošnjački kongres, titulu evropskog muftije i šta je uopće ostalo od njihovog panbošnjaštva, šta konkretno osim poluzavršenih projekata, kidnapirane, a zatim obesmišljene i delegitimizirane ideje?</p>
<p>Primjećujemo, dakle, da nastaje potpuni haos ako se bošnjaštvo prebaci iz domena realne i konkretne politike u domenu promišljanja i ambicija vjerskih službenika i njihove raje. I to danas nikako da shvate tzv. građanske stranke koje će reći da im je svejedno za koga se glasa dok se glasa protiv nacionalnih stranaka, drugim riječima za njih. Svima, osim Bošnjacima, odgovara da se nacionalno podvali u ruke vjerskih otuđenih centara moći, da se izopći iz politike i gurne u loše definirane vode navodnog volonterizma ambicioznih bivših vjerskih službenika. Upravo zato, u korist velikosrpske politike, Aleksandar Vučić danas protežira Zukorlića, ne bi li Bošnjake u Sandžaku posve politički uništio i realno lišio nacionalnog te sveo na vjersku skupinu koja je uz to među sobom podijeljena.</p>
<p>Što se tiče pokušaja konfrontacije političkih koncepata Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića, to je nešto što se pokušavalo raditi i za vrijeme Tihićevog vođenja stranke. Nametalo se da je Bakir vođa neke desne struje unutar SDA, međutim, isto su ranije imputirali i Aliji, optuživši ga za panislamizam i konzervatizam. Sve je to Tihić demantirao imenujući Izetbegovića kandidatom SDA za člana Predsjedništva BiH. To se nikada niti u jednoj drugoj stranci nije dogodilo, novi lideri uvijek su bili ti koji pometu svoje konkurente. Očito su Bakir i Sulejman pokazali dovoljno zrelosti i mudrosti da ne podlegnu pritiscima koji bi vodili cijepanju i unutrašnjim sukobima u stranci. Da bismo razumjeli procese o kojima govorimo, treba naglasiti da je Sulejman bio 13 godina predsjednik stranke, Alija 10, a Bakir tek tri godine. Odnosno, Bakirova mjera i osjećaj za politiku ustvari je kontinuitet politike Alije i Sulejmana, ali ta se mjera traži i formira s obzirom na vrijeme i kontekst u kojem se djeluje, ona se ne može direktno imitirati iz prošlih uzoraka.</p>
<p>Neko je rekao da smo nacionalni identitet konstruirali, pa više ne treba po tome “rovariti”, a svaki napor da se on unapređuje etiketira se kao nacionalromantizam, radikalizam, neofašizam i slično. No, pitajte se: šta se događa s kućom nacionalnog identiteta ako je ostavite bez brige? Kuća će zarasti u korov, na krovu će izrasti drvo, doslovno. Šta bi tek uradio Radončić, koji je posve kutarisao iz svoje interesne zone bošnjački nacionalni i vjerski identitet, a kao takav, vjerovatno je poželjan kandidat mnogima koji bi bošnjačka nacionalna pitanja sveli na svoju privatnu prćiju s nesagledivim posljedicama.</p>
<p>E, taj bi zasadio srpsku šljivu Čačanku u našu avliju i pripremio nam šljivu balegaru.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Cazinska medresa zatvarana je dva puta i jednom zapaljenaSljedeći članak
Kad šljivik zamijeni školske klupe
KOMENTARI