Nastavimo li, bojim se, otet će mi se kakva neprimjerena riječ, a ne želim to! Pa, hajde, ako je ikako moguće, da u miru dovršimo ovu kahvu, serbes odšutimo, jer i šutnja je bolja i ljekovitija od ovakvog razgovora
Prethodni članak
Uoči Božića na Ravnom Nabožiću: Toliko hladno da se i “sijač” smrzneSljedeći članak
O momku koji je stopirao za Džennet
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo