Kad sam došao kući, zavalio sam se i uključio plazmatičnu sliku svijeta. Vidjeh da je u toku značajan sastanak za našu državu. Starog znanca na toj sjednici naravno nije bilo. On je imao drugi sastanak. Važniji
.</p>
<p>Tako je neupitno kvalitetno odijelo dobilo dodatak bez kojeg se ne može.</p>
<p>I stoji on tako na ulici, spreman da uđe u svoj modificirani fijaker i gleda u mene. Razmišlja poznaje li me.</p>
<p>Predugo je razmišljao i onda mu nije preostalo ništa drugo nego da me prepozna.</p>
<p>– Ti si?</p>
<p>– Koliko znam, ja sam.</p>
<p>– I šta si činio sve ove godine?</p>
<p>– Što sam mogao. I morao.</p>
<p>– Hoćeš-nećeš svi smo tako.</p>
<p>I onda smo mislili svako svoje. Sjećali se.</p>
<p>– A ti?</p>
<p>– Poslanik. Ne mogu se požaliti. I uvijek volim doći ovdje.</p>
<p>– Naravno da voliš. Pokupio si dnevnice, dodatak za odvojeni život…</p>
<p>– Razveo sam se.</p>
<p>– Žao mi je. Ipak, uvijek si bio sposoban. Siguran sam da si našao način kako to nadoknaditi. Smislio si dok si punio čuturicu u najjeftinijem lokalu na svijetu.</p>
<p>Nije se bunio na ovu opasku. Očito je sve bilo istina.</p>
<p>– Ponovo se ženim – kazao je kao da mi želi olakšati.</p>
<p>– Čiji si?</p>
<p>– Kako čiji? Zna se. Nego, ti ono nešto pišeš. Nisi ništa protiv nas?</p>
<p>Pokret koji je načinio govorio je da je vlast u njegovim rukama.</p>
<p>– Kako misliš?</p>
<p>– Znaš kako mislim.</p>
<p>– Protiv naroda ništa. Narodi su kao voda.</p>
<p>– A protiv narodnih glavešina jesi. Tako sam i mislio.</p>
<p>– Ne znam šta si mislio, ali popu pop, a bobu bob, uvijek je ispravno kazati.</p>
<p>Zamislio se.</p>
<p>– Nije ni to uvijek jednostavno.</p>
<p>– Nije kad se glavešini ne dopadaju poslovice.</p>
<p>– Ah, poslovice. Ima ih i ovakvih i onakvih. Ima ih za sve.</p>
<p>– Zato je najbolje izabrati one mekše. Sluganske.</p>
<p>– Zavisi o čemu se govori.</p>
<p>– Baš smo se lijepo ispričali.</p>
<p>– Zdravo onda.</p>
<p>– Zdravo.</p>
<p> </p>
<p>Kad sam došao kući, zavalio sam se i uključio plazmatičnu sliku svijeta. Vidjeh da je u toku značajan sastanak za našu državu. Starog znanca na toj sjednici, naravno, nije bilo. On je imao drugi sastanak. Važniji.</p>
<p>A onaj iz poslovice, pijan k'o letva (to bi trebalo istražiti, zašto baš kao letva – za majku, zemlju i tarabu se zna) i dalje galami, ne zna ni on na koga, dok njegov konj, preživajući svoj ječam, gotovo s ugodnošću kasa niz drvored.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
“IŠARET” NE GOVORI SA MNOMSljedeći članak
Barbarski jezik stariji je od našeg
PROČITAJTE I...
KAMIONDŽIJA IZ “IŠARETA”
Priče su mu bile raznovrsne. Od nekih koje su nešto značile samo njemu do nevjerovatnih. I govorile su o zemljama i gradovima u koje je vozio. Na sjever do Skandinavije, na jug do mora, na zapad kroz sav Mediteran, na istok do Mezopotamije
ZAPISI I CRTEŽI DIDA JUSUFA
Unuk Jusuf stajao je u spomen-kući i pitao se gdje se sve to dogodilo. Didova bilješka i crteži bili su nešto poput vodiča. I misao, prelijepa misao koja mu je zapljusnula svijest (Je ne puis plus, baigné de vos langueurs, ô lames). – Nešto si kazao? – Ne. Pomislio. – Šta? Ako nije duboka tajna? – Ne mogu više, kupan čežnjama vašim, o, vali. – Šta je to? Stih? – Vaš stih. Ne vjerujem da ste ga zaboravili jer živite u skladu s njim