Mi govorimo o kontinuitetu srpskog “arlaukanja” od Vukovog “Srbi svi i svuda”, preko monarhističkog svetosavlja i miloševićevskog “Svi Srbi u jednoj državi”, pa do Dodikovih separatističkih “Mein RS” tendencija koje doista liče na nacističko vjerovanje u “njemački životni prostor” očišćen od svake Različitosti.
 muzičkog etnoentuzijaste, Engleza Davida Fanshawea, koji je 1969. godine s diktafonom u ruci započeo snimati vjerske i narodne napjeve na brojnim putešestvijama Bliskim istokom i Afrikom, te ubrzo komponirao prvu <em>world music</em> zborsku simfoniju nazvavši je <em>African Sanctus</em>.</p>
<p>Na ovom smo muzičkom izdanju, među ostalim, mogli čuti sazvučja ezana s kairske džamije i liturgijski pjev <em>Kyrie eleison</em> (<em>Gospodine, smiluj se</em>) u izvedbi crkvenog zbora. U to je Fanshawe uspio ubaciti i napjeve afričkih plemena. Da pojava <em>world music</em> trenda, koji se u mainstreamu nametnuo u prijelazu s 20. na 21. stoljeće, nije neki muzički “bidat”, dokazuju mnoge ekstatične kombinacije tradicionalne bliskoistočne muzike, roka i džeza. Muzički utopisti-hipici nisu bili jedini koji su iskušavali razne forme etnomuzičkih prožimanja, džez i rokenrol ovaj su trend začeli i on u raznim formama traje do danas.</p>
<p>U Sarajevu je, vođen sličnom plemenitom idejom, fra Ivo Marković pokrenuo hor “Pontanima”, mješoviti multireligijski hor za kojeg je ovaj franjevac ustvrdio da pjeva upravo ono kako zvuči Sarajevo, gdje se zvukovno isprepliću zvukovi ezana i crkvenih zvona. Ovaj odgovor ponajbolje je objašnjenje onima koji ovu vrstu muzičkog suživota i miksacije smatraju nepotrebnim, ili čak provokativnim religijskim sinkretizmom. Zašto muzikom ne opisati život koji u Bosni ima svoje utemeljenje gotovo u svim gradovima, počevši od Sarajeva pa do Bosanske Krupe, gdje u krugu od nekih stotinjak metara kroz arhitektonski suživot blistaju i džamija i pravoslavna i katolička crkva?!</p>
<p>“What a wonderful world”, uskliknut ćemo, citirajući stihove virtuoza bluza Louisa Armstronga. Muzika je vidovita, posebno kada srce vidi. Lično sam se u to uvjerio u Zagrebu upoznavši Ruđera Glavurtića, slijepog kompozitora i orguljaša čiji roditelji dolaze iz Crne Gore. Majka je iz Cetinja, a otac, poznati slikar i pisac, porijeklom iz Kotora. Otac Miro se kao mladić preselio u Beograd i osnovao avangardni pokret “Mediala”. Ruđer će 1993. s obitelji iz Beograda izbjeći u Hrvatsku. Muzikom se počeo baviti u šestoj godini života, a zbog bolesti je oslijepio u četrnaestoj. U Zagrebu upisuje Glazbenu akademiju, gdje se suočio s dvostrukom diskriminacijom: zbog hendikepa slijepca dato mu je do znanja da neće moći studirati, a, iako Hrvat katolik, dodatne probleme mu stvara čisti ekavski govor. Ipak dokazuje da slijepac koji govori ekavski može završiti muzičku akademiju i kao najbolji student završava studij orgulja.</p>
<p>Godine 2002. studira kompoziciju u holandskom Utrechtu, gdje postaje dio ulične scene i poznat po tome što dirigira na zvukove grada, odnosno svemu što čuje oko sebe, koracima, biciklima, pticama… Otkrio mi je da ga posebno zanima harmonija ezana i crkvenih zvona te da mu je velika želja da dirigira zvukovima Sarajeva, jer on već čuje zašto islam, kršćanstvo i hrišćanstvo mogu i moraju zajedno. Naime, čuje ratne rane i krikove Sarajeva, a smatra da oni zvukovno zacjeljuju nadglasani upravo ezanima i crkvenim zvonima.</p>
<p>Toliko o „arlaukanju“.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Izrael ozvaničio aparthejdSljedeći članak
ASIM TOPALOVIĆ TOPAL – NAJHRABRIJI BORAC 505. BRIGADE
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA