I mogao bi se nastaviti niz, poput toga da Siniša Ivančević s jednog sportskog događaja nosi titulu “najveći radijus nekretanja”, ali sasvim je dovoljno. I više nego dovoljno da se većini spomenutih azilanata izrekne mjera pojačanog nadzora socijalnog radnika.
 dužnosnika Bogdana Čeke ili Milorada O. Laleta, bave se oni i drugim osobama u potrebi, kako se to voli reći.</p>
<p>Sigurna kuća treba biti sakrivena od očiju javnosti, pa se tako neko pametan u sudijskoj organizaciji bh. fudbala dosjetio dvorane, parketa i futsala kao azila za sudije lutalice. A tamo bez puno kamera i bez medijskog praćenja u miru djeluju mnogi zaslužni članovi. Rade šta hoće, kako su navikli i dobro im je. Među njima djeluje i zaslužni član Edin Golać. Nije on sigurno tu zbog toga što je sin Huse, dugogodišnjeg predsjednika NS Federacije BiH. Ni manje ni više, istakao se na međunarodnoj sceni kao predstavnik NS BiH. Sudio čovjek međunarodnu utakmicu i ožednio. U pola noći odlučio ukrasti pivo iz hotelskog bara i ukrao. Ko mu može zamjeriti, samo je bio žedan.</p>
<p>On žedan, a neki su bili i gladni. Možda sudija Tarik Kečo, koji je kao sudija fudbala snimljen kako dogovara iznos za koji bi prekinuo određenu utakmicu, uz naglasak da mu sitne pare ništa ne znače. Kao i žedni Golać, gladni Kečo zaslužio je smještaj u azilu. I on je danas veoma bitna karika sudijskog lanca u futsalu. Ni njegov otac Fuad nema veze s ovim jer je samo dugogodišnji ekonom u NS BiH. Sasvim se slučajno tu “uglavio” mlađi brat Kečo, iako još nije snimljen u bilo kakvom dilu.</p>
<p>Očigledno je smještaj u sigurnu kuću uvjetovan sportskim obrazovanjem ili bar iskustvom. Takav je još jedan azilant Romeo Primorac. Sigurno je lakše prići pojedinim problemima na terenu ako imate sportski background. S ovim našim Romeom nije problem to što mu nema Julije, nego to što se bavio sportom vezanim za životinje. Ni manje ni više, Primorac je hapšen kao organizator ilegalnih borbi pasa. Vrlo blizak sport našem fudbalu ili futsalu.</p>
<p>Primorcu je možda veliki minus što u strukturama bh. fudbala nema oca, ali zato ga itekako ima Zoran Sofrenić, sin Milorada Sofrenića, potpredsjednika NS BiH i člana Izvršnog odbora NS BiH. Onog Milorada koji je nedavno zagovarao pregovore s pola Evrope kada se biralo selektora. Zbog gazde Milorada guta se sve, pa što se ne bi i zbog ovog tate Milorada guralo sina?! Tada mlađahnog suca krijumčarili su na sve moguće liste preko reda. Pravio je cirkus po travnjacima RS, ali dalje od slučaja “baždarenje vage” nije mogao. Čovjeku su lagali kilažu sve da bi napredovao na listama. Danas nije mlađahni, više ga niko ne vaga, ali je napredovao čak i do UEFA-ine značke.</p>
<p>A znački ne nedostaje ni Vedranu Marčinku. Osim one HDZ-ove na reveru, savjetnik je u jednom od ministarstava Vlade FBiH. Svojevremeno je naprasno delegiran na dan utakmice nižeg ranga. Akteri te utakmice tvrdili su da je imao zadatak s kolegama odraditi posao. Posao je odrađen, a kažnjeni su oni koji su se žalili na to. Marčinko je na sigurnom.</p>
<p>I mogao bi se nastaviti niz, poput toga da Siniša Ivančević s jednog sportskog događaja nosi titulu “najveći radijus nekretanja”, ali sasvim je dovoljno. I više nego dovoljno da se većini spomenutih azilanata izrekne mjera pojačanog nadzora socijalnog radnika.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
Šeik iz UAE kupuje Beitar Jeruzalem, simbol jevrejskog nacionalizma
U kontekstu novih prilika, mnogi izraelski sportski klubovi izrazili su želju za saradnjom s investitorima iz zemlje novog arapskog partnera. Ono što niko nije mogao zamisliti jeste da je upravo Beitar bio prvi koji je to napravio.
“Emina”, lijepa mostarska priča: Ni hodžin vam zapis protiv njih pomoć’ neće
Sve je počelo prije četiri godine, kada su se supružnici Sevda i Zijo Tojaga, vlasnica lanca apoteka u Mostaru, koja je danas predsjednica kluba, odlučili osnovati ženski fudbalski tim. Sevda je gledala utakmicu ženskih timova na televiziji i pomislila da ne bi bilo loše nešto takvo napraviti i u Mostaru.