Dobrano smo se mi distancirali i od učenja mevluda. Sve više ga, po džamijama, učimo jednom godišnje, dok naše kuće ostaju željne mevludskih savjeta: A ko hoće da ga vatra ne prži, nek u srcu salavate zadrži. Zašto je to tako? Pred čim smo ustuknuli? Pred drugima? Pred sobom? Pred onim što nismo ili pred onim čemu težimo, a nismo u stanju biti? Pred tvrdnjama da učenje mevluda nije u islamskoj tradiciji? Da je novotarija (bidat)? Da ne pripada muslimanskom biću? Oh, Bože
, sve ono dragocjeno što je u stanju oplemeniti naše živote i učiniti nas boljim i kvalitetnijim ljudima spremnim da poštuju, cijene i vole, a nespremnim da se pozicioniraju na položaj vrhovnog suca, Onoga koji će o svemu donijeti konačni sud.</p>
<p>Mevlud u našoj tradiciji nije samo nadahnuće koje je svojom toplinom milovalo Gaševićevo pero pretačući se u tintu vredniju od najvrednije tekućine koja život znači, već podsjetnik na sve one emocije buđene, njegovane i oplemenjivane u periodu kada je plam vjere bilo teško očuvati koliko i vrelu žarku na mehkom dlanu. Mevlud nije samo trenutak u kojem se uče predivni stihovi nastali na molbu bosanskih prviša ili prilika za stjecanje pjesničke slave onoga koji misli da može bolje, nego riznica bosanskog jezika, slikovit prikaz plemenitog života koji se urezuje u deftere naših srca postajući tako moralnim zakonikom bivanja na ovom prolaznom svijetu.</p>
<p>Mevlud je sve navedeno i mnogo više. Spomenar je to jednog naroda koji se odazvao Stvoritelju svih svjetova i suštinom svog bića odlučio slijediti Poslanika (a. s.) i pokoravati mu se, ali jednom posebnom pokornošću koja se obistinjuje na nivou emocija. Znate, to je onaj trenutak kada osjećamo kako padamo na koljena od siline miline koja se u nama bude kada doživimo nešto lijepo.</p>
<p>Da li zbog vlastitog nehaja, smutljive indolentnosti ili lukave zanesenosti nečim što smo svojim umislicama slikovito prikazali kao savremenost i modernost koja ne trpi zastarjele običaje svojstvene stanovnicima brdovitog Balkana, dozvolili smo sebi da propitujemo vlastito naslijeđe, tradiciju koja nas podsjeća na nit koja povezuje brojne generacije i kulturu koja opisuje povijesni put jednog naroda, da odbacujemo ono što drugi smatraju neispravnim i da se mirimo s nečim novim što ne poznajemo.</p>
<p>Samim sebi smo dozvolili da se distanciramo od onoga što naš narod jeste i što i mi kao dio tog naroda jesmo; zaboravljajući da odbacivanjem onoga što jesmo postajemo ili ono što nismo ili bivamo ništa, a ništa nije dobrodošlo nigdje, pa ni kod onih koji su to ništa postali. Dobrano smo se mi distancirali i od učenja mevluda. Sve više ga, po džamijama, učimo jednom godišnje, dok naše kuće ostaju željne mevludskih savjeta: <em>A ko hoće da ga vatra ne prži, nek u srcu salavate zadrži</em>. Zašto je to tako? Pred čim smo ustuknuli? Pred drugima? Pred sobom? Pred onim što nismo ili pred onim čemu težimo a nismo u stanju biti? Pred tvrdnjama da učenje mevluda nije u islamskoj tradiciji? Da je novotarija (bidat)? Da ne pripada muslimanskom biću? Oh, Bože! Zar ljubav prema Milosti svjetovima može biti novotarija?</p>
<p>Distancirajući se od učenja mevluda kojim izričemo najiskrenije izraze ljubavi i poštovanja prema posljednjem Božijem poslaniku (a. s.), čiji je dolazak promijenio svijet i brojne generacije nadahnuo da utiru puteve naučnim otkrićima na temelju kojih se danas zrcali većina onog što smatramo modernim, mi se, ustvari, uskraćujemo za neopisivo dragocjenu priliku za radovanje i širenje pozitivnih emocija, odnosno za sve ono što nam pomaže da budemo sretan, veseo i poletan narod koji je u stanju da u svemu vidi nadu i da, vođen tom nadom, poboljša stanje u kojem se nalazi. Uskratimo li se za ljepotu mevluda, uskratit ćemo se za podsjećanje na najprofinjenije emocije bez kojih ćemo polahko, ali sigurno basati putevima koji ne vode ničemu drugom nego depresiji i stagnaciji.</p>
<p> </p>
<p><strong> </strong></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Konakovićeve budalaštine postaju uobičajene
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.