fbpx

SRETNO!

Dvadeset i prvi decembar obilježava se kao Dan rudara. Ovaj datum stoji ako simbol otpora vrijednih rudara prema bešćutnoj vlasti koja je postavila ulitmatum rudarima Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze.

FOTO: Velija Hasanbegović

Dvadeset i prvi  decembar obilježava se kao Dan rudara. Ovaj datum stoji ako simbol otpora vrijednih rudara prema bešćutnoj vlasti koja je postavila ulitmatum rudarima Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze.

Potpuno izrabljivanje rudara i njihovog rada te nepovoljni uslovi za njihov rad bili su pokretnica najvećeg otpora ovog sloja društva 1920. godine. Nakon objave štrajka kojem se odazvalo 4.800 rudara od njih ukupno 5.100, tadašnja vlada je postavila ultimatum rudarima da, ako se u roku od tri dana ne vrate na posao, gube poslove te stambena prava nad državnim stanovima. Sprovođene su i druge represivne mjere.

Ipak, rudari su obustavili sav rad, a to će dovesti do svjetski poznate Husinske bune, tj. oružanog otpora rudara lošoj vlasti.

Štrajk, kojem se pridružuju i metalci, imao je i političke konotacije koje su, između ostalog, rezultirale donošenjem “Obznane”, kojom je zabranjeno djelovanje Komunističke partije.

Prve žrtve štrajka su pale u Tuzli 27. decembra, u sukobu rudara Kreke i žandara. Sedmorica rudara su poginula, više desetina ranjeno, a oko 400 njih je uhapšeno.Oov je bio razlog revolta građana koji se proširio i van granica BiH.

U januaru i februaru naredne godine opdržano je i suđenje rudarima i štrajkačima, a najstrožiju kaznu dobio je Jure Kerošević, rudar koji je ubio žandara i to kazna vješanjem, a Kralj Aleksandar Karađorđević 4. decembra 1922. pomilovao je Keroševića i dosudio mu 20 godine zatvora. Kerošević je odlužio 17 godina nakon čega je pušten.

Ova velika prekretnica za rudare i sve radnike tadašnje Kraljevine SHS kasnije se počela slaviti kao Dan rudara u Bosni Hercegovini.

Našim rudarima žeilmo sretan praznik i puno sreće u životu i radu. (stav/zenit)

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI