Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”
 usvojio je šest od osam amandmana predloženih uz rezoluciju. Među usvojenim amandmanima jeste i onaj slovenačkog zastupnika u EP Igora Šoltesa, koji se tiče odnosa srbijanskih vlasti prema genocidu počinjenom u Srebrenici.</p>
<p>U amandmanu se navodi da Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”.</p>
<p>Svi koji su preživjeli genocid u Srebrenici znaju da je Srbija učestvovala u genocidu u Srebrenici, kao i u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, i to: vojno, logistički, materijalno i ljudstvom. Nažalost, Međunarodni sud pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije iz 2007. godine odlučio je da “Srbija nije direktno odgovorna za genocid u Srebrenici, ali je odgovorna za to što nije spriječila genocid i kaznila osobe optužene da su genocid počinile”. Međutim, u Srbiji se prije i poslije 2007. godine izbjegavala riječ <em>genocid</em> i, kada je o Srebrenici riječ, uvijek se govorilo o “strašnom masakru”, “velikom zločinu” ili “tragičnom stradanju”.</p>
<p>“Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde”, piše u Deklaraciji o Srebrenici, koju je donijela Skupština Srbije 2010. godine. U toj deklaraciji izbjegnuta je riječ <em>genocid</em>.</p>
<p>Svi Bošnjaci koji su se vratili da pokušaju, neki obnoviti, a neki u potpunosti izgraditi svoja ognjišta, i odlučili da žive u Srebrenici najbolje znaju da je kod Srba u ovom gradu najskuplja riječ <em>genocid</em>. Ista je situacija i u Srbiji; nema velike razlike kad je riječ o negiranju genocida u Srebrenici.</p>
<p>U Srbiji će se i dalje negirati genocid, Aleksandar Vučić predstavljat će se kao “mirotvorac”, a osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić bit će heroj. Mladić će se usput iz zatvora javljati uživo u TV programe i emisiju <em>Dobro jutro, Srbijo</em> i gledaoce pozdravljati s “ljubi vas deda Ratko”. Vojislav Šešelj će i dalje biti poslanik u Skupštini Srbije, a između sjednica će biti učesnik “reality programa”. Vjerica Radeta će i dalje biti potpredsjednica Skupštine Srbije, a u pauzama između sjednica pratit će vijesti s nadom da će pročitati da je umrla još neka majka iz Srebrenice kojoj je ubijeno sve i pokušati je i mrtvu uvrijediti i poniziti kao što je pokušala Hatidžu Mehmedović…</p>
<p>Uprkos svemu, Evropski parlament donio je dobru odluku kada je upozorio Srbiju da u kontinuitetu negira genocid u Srebrenici i da je “priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji”. Odluka Evropskog parlamenta dođe Srbiji kao svojevrstan šamar od Evropske unije. Pogotovo što je takva odluka donesena nakon izjava srbijanske premijerke Ane Brnabić da u “Srebrenici nije bio genocid” i da je to “za njih u Srbiji činjenica”. U Srbiji ne vole da govore o Srebrenici, a pogotovo ne o genocidu.</p>
<p>Vidljivo je to i iz medijskih izvještaja o usvajanju Rezolucije o Srbiji u Evropskom parlamentu. Mediji bliski zvaničnoj vlasti u Srbiji i Aleksandru Vučiću u izvještajima o rezoluciji “zaboravili” su spomenuti da su “Srebrenica” i “genocid” dio istog dokumenta. Svjesni su zvaničnici u Srbiji da ih Srebrenica steže oko vrata kao omča koje se ne mogu osloboditi. Ali mogu da šute. Pitanje je da li će srpski narod doživjeti katarzu, priznati zločine, skinuti omču s vrata. Bošnjaci u Srebrenici znaju da Srbija i zvanična vlast ove države neće priznati u skorije vrijeme da je u Srebrenici nad Bošnjacima “sigurne zone UN-a Srebrenica” iz jula 1995. godine počinjen genocid. Istina, postoje časni pojedinci koji su se poklonili žrtvama i prihvatili nespornu činjenicu.</p>
<p>Možda mi Bošnjaci kao narod ne shvatamo važnost i značaj Srebrenice za državu Bosnu i Hercegovinu. Preživjele žrtve genocida, posebno oni koji danas žive u Srebrenici, ne govore mnogo, a trebali bi biti glasniji. Za njih je Srebrenica mjesto života u kojem žive Bošnjaci i Srbi, a sva ova dešavanja, rezolucije i amandmani o Srebrenici kao da ih ne dotiču.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Bavit ćemo se statusom Bošnjaka i SandžakaSljedeći članak
Moguće je uspjeti u Bosni i Hercegovini
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.