Stijepo Miović Kočan (Konavle, 1940) SREBRENICA (ulomak iz poeme)   (Dugogodišnjemu dragom prijatelju prof. dr. Osmanu Muftiću, posmrtno)   Je li moguće stihovati o. Nastavi čitati 

Stijepo Miović Kočan (Konavle, 1940)

SREBRENICA

(ulomak iz poeme)

 

(Dugogodišnjemu dragom prijatelju prof. dr. Osmanu Muftiću, posmrtno)

 

Je li moguće stihovati o Srebrenici

 

Metaforama nije moguće

govoriti o Srebrenici.

Zato ih u ovim stihovima

i nema.

Ni usporedbama.

Čin srebreničkih zločinaca i suviše je gnusan

da bi se s ičim usporedio.

 

Ni bilo kojim pjesničkim sredstvima

ikakvim figurama

ijednom poetikom

o srebreničkom užasu

nije moguće išta reći.

 

Govorim stihovima

jer drugačije ne umijem

ali nije mi do pjesme

nego moram konačno izreći

svoju muku.

 

U vjeri u kojoj sam rođen

i odgojen

trpim grijeh propusta

već gotovo dvadeset godina

te ako ne označim zločince

vrijeđam

Boga u sebi.

Znači poništavam.

i sebe.

 

Suviše je majki

sličnih mojoj mami

suviše je vjernica

sličnih njoj – vjernici

na pravdi Boga

oplakivalo poubijane sinove muževe braću

suviše je zla

i kuknjave koja je potamnila nebo

i jada i čemera koji nikada neće prestati

a da bih imao pravo

šutjeti o Srebrenici

i o zločincima.

 

Jer svaki je čovjek vrijedan

da bude čovjek

kaže mi vjera u meni.

Da zavrijedi

biti čovjek.

 

Vrijedan da živi i uživa

milost Svevišnjega

na vlastitu putu

k Njemu.

 

Ovo je moja molitva

da Allah

srebreničkim majkama i ženama

olakša

izdržati živote

u njihovoj Dolini Suza.

Da ih ne udavi plač.

 

Ovako ih volim.

 

Jer Bog je ljubav.

I tako je zapisano.

 

Ucviljen i povrijeđen i ja

plačem i patim s njima

ne sada

ne tek u ovim stihovima

nego svakidanje

od kada se dogodio

srebrenički pokolj.

Pokušavam

opravdati svoje postojanje.

Zavrijediti ga.

 

(Ne zaboravljam ni jedan drugi

ubilački bezbožnički čin

hrvatski nad Bošnjacima

bošnjački nad Hrvatima

osvetnički nad Srbima

nad bilo kim

bilo kada i bilo gdje

svi su smak uma mrak.)