Najnovija odluka Programskog saveta Radio-televizije Srbije (RTS) da odbaci zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća da ta medijska kuća osnuje redakciju na bosanskom jeziku, jer na osnovu preporuke i mišljenja spomenutih institucija “nisu ispunjeni lingvistički, kulturni i pravni uslovi da se lokalni govor Bošnjaka u Raškoj oblasti smatra zasebnim jezikom, različitim od zvaničnog srpskog”, frapirala je cijeli bošnjački narod koji živi u Republici Srbiji i šire
 da odbaci zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća da ta medijska kuća osnuje redakciju na bosanskom jeziku, jer na osnovu preporuke i mišljenja spomenutih institucija “nisu ispunjeni lingvistički, kulturni i pravni uslovi da se lokalni govor Bošnjaka u Raškoj oblasti smatra zasebnim jezikom, različitim od zvaničnog srpskog”, frapirala je cijeli bošnjački narod koji živi u Republici Srbiji i šire.</p>
<p>Ova odluka i ocjena Programskog saveta RTS je, naravno, saopćena 28. juna, na Vidovdan, na datum i praznik koji služi kao kamen temeljac velikosrpske nacionalne svijesti, ali zaboravljaju pritom da je na Gazimestanu 28. juna 1389. godine jedino bošnjački narod vojno pomogao srpskom narodu i da su cijelo lijevo krilo kršćansko-bogumilske vojske sačinjavali Bošnjaci pod komandom velikog bosanskog vojvode Vlatka Vukovića, najsposobnijeg vojskovođe kralja Stjepana Tvrtka I Kotromanića, koji je dvije godine ranije pobijedio osmansku vojsku u bici kod Bileće.</p>
<p>Zaboravljaju također da je bosanski kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanić sebe nazivao “kralj Srba i Bosne”, odnosno kralj Srbije i Bosne, i da on nije došao da pomogne Srbima u Kosovskoj bici kao strani vladar, već kao vladar koji je na Gazimestanu branio Srbiju kao njen legitimni kralj, jer je on po baki Jelisaveti bio unuk kralja Stefana Dragutina Nemanjića.</p>
<p>To je ujedno i odgovor na pitanje zašto Lazar Hrebeljanović do kraja života nosi skromnu titulu kneza. Pa zato što u njemu nije imalo nemanjićke krvi, pa samim tim nije imao u sebi vladarski genetski kod niti dovoljnu vojnu moć, koje bi mu omogućile da se proglasi za legitimnog nasljednika dinastije Nemanjić i za legitimnog vladara Srbije.</p>
<p>Nije zgoreg podsjetiti da je posljednji vladar despotovine Srbije bio također Bošnjak Stjepan Tomašević, koji je nakon ženidbe sa srpskom princezom Jelenom Branković dobio u miraz Srpsku Despotovinu.</p>
<p>Ali, vratimo se u surovu sadašnjost. Ovom preporukom donijetom na sjednici Programskog saveta RTS 21. juna, ova medijska kuća u saradnji s najvišim kulturnim instancama Republike Srbije nastavila je staru velikosrpsku politiku negiranja bosanskog jezika, Bošnjaka i države BiH.</p>
<p>Ovakva odluka jasno i nedvosmisleno otkriva nekoliko bitnih momenata. Kao prvo, da je Srbija još hiljadama kilometara udaljena od istinske demokratije i demokratskih tekovina evropske civilizacije i da su velokosrpska ideologija i ekspanzionistički apetiti ponovo u agresivnoj ekspanziji.</p>
<p>Drugo, da je RTS bastion i Bastilja diskriminatorske politike, koji je daleko od naziva javni servis građana Republike Srbije, i da bošnjački narod pod ovim uvjetima ne može ovu televiziju tretirati i prihvatiti kao svoju televiziju, već isključivo kao medijski punkt koji ima nedobronamjerne, negatorske i asimilatorske pretenzije prema njemu. RTS se ovakvom odlukom proklamirala kao javni servis isključivo srpskog naroda i zbog toga bošnjački narod nema prema njoj nikakve, pa ni materijalne obaveze, u smislu plaćanja mjesečne pretplate.</p>
<p>Treće, da je Srbija zemlja u kojoj njene najvažnije institucije ne poštuju njene zakone niti njen Ustav. Programski savet RTS prekršio je najviši zakon Republike Srbije, odnosno Ustav, član 79, koji jasno i decidno govori o pravu nacionalnih manjina na očuvanje svojih posebnosti, kao i niz drugih zakona. RTS ovakvom odlukom dokazuje da ne poštuje ni preporuke Evropske komisije da i manjine van Vojvodine imaju pravo na informiranje na manjinskom jeziku. Također negira činjenicu da je bosanski jezik priznat Zakonom o ratifikaciji evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima iz 2005. godine, kao i realnost da 17.500 učenika u Sandžaku uči iz 242 udžbenika na bosanskom jeziku koje su odobrili Ministarstvo prosvjete Republike Srbije. Treba naglasiti da je ovim zakonom, kao i implementacijom nastave na bosanskom jeziku u škole u Sandžaku, Srbija bila daleko ispred entiteta RS u BiH, čije vlasti ni na koji način ne priznaju bosanski jezik. A Bošnjaci su u Republici Srbiji u statusu nacionalne manjine dok su u RS-u konstitutivni narod. Iz ovog je do sada proizlazilo mnoštvo neugodnih pitanja za vlast u RS-u, koja tvrdi da u svemu slijedi standarde koje nameće Republike Srbija. Međutim, odluka Saveta RTS-a pokazuje da Srbi imaju unisonu politiku i da ustvari ne postoje razlike u odnosu prema Bošnjacima, bili oni manjina ili konstitutivni narod.</p>
<p>Postoji mogućnost, u koju lično ne vjerujem, da Upravni odbor RTS-a i njen generalni direktor Dragan Bujošević neće slijediti preporuku Programskog saveta, već da će se pridržavati Ustava i drugih zakona Republike Srbije, kao i međunarodnih preporuka i povelja i historijskih i aktuelnih činjenica.</p>
<p>Ali u zemlji u kojoj se vjerni turski sluga Marko Mrnjavčević (Kraljević), koji je i poginuo boreći se na strani Turaka, a protiv kršćana u bici na Rovinama 1395. godine, doživljava kao najveći srpski junak, a dosljedni i odlučni borac protiv Turaka Vuk Branković promovira kao najveći srpski izdajnik – sve irealno i nelogično je moguće.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NOVI STAV: Tri neprijatelja BH-GasaSljedeći članak
Kristina s nekoliko nepoznatih
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA
KOMENTARI