Čuvanje obilježja znak je civiliziranosti svakog društva i pokazatelj spremnosti na suživot. Zato se u Krajini nadaju da će ovim činom kod svojih komšija Srba pokrenuti svijest i probuditi iskru ljudskosti koja će ih okrenuti ka tome da ubuduće biraju opciju mira

Da male sredine mogu uraditi velika djela, pokazali su Bošnjaci iz Cazina koji su obnovili spomen-obilježje Srbima ubijenim u Drugom svjetskom ratu. Obnovljeni spomenik svečano je otkriven na datum nekadašnjeg Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine u mjestu Mihaljevac.

Saznanje o potpisivanju Trojnog pakta s Njemačkom i Italijom, kao i vojni puč izveden 27. marta 1941. godine u Beogradu u selima Bosanske krajine izazvali su uznemirenje građana koji su bili uplašeni za živote. Okupacijom Jugoslavije od Njemačke i Italije, te stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) uspostavljena je ustaška vlast i lokalna vlast u Krajini.

Početkom maja 19141. godine ustaše su provodile ranije donesene naredbe centara ustaške vlasti koje su se ogledale u raznim vidovima maltretiranja, pljačkanja, hapšenja, ali i ubistava. Najprije su tražili naoružanje i većina seljaka izvršila je zahtjeve postavljene ranije, da se preda registrirano oružje i vojna oprema. Svi koji su imali registrirano oružje odmah su ga predali kako bi izbjegli sankcije. Oni koji su se vratili iz vojske odmah su vratili oružje i vojnu opremu, a samo su rijetki zadržali oružje. Nakon grubih pretresa u potrazi za oružjem i radi pljački vrijednih predmeta, Srbima su otimana i druga dobra: stoka, žito, masti, meso, med… O pljačkaškim akcijama ustaša i žandara Srbi su često bili obavještavani od svojih komšija Bošnjaka.

NA PRAVOJ STRANI

Velika smetnja i usporavanje u provođenju zločinačkih ustaških planova bili su prvenstveno Nurija Pozderac, bivši poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije, Abdullah Ibrahimpašić, Sulejman Topić, Mahmut Zulić, Mustafa Dizdarević, Idriz Muratović, Muhammed Bajrić Odžinac, Munib Muranović, Osman Karabegović, Skender Kulenović, Hamdija Omanović, Huska Miljković i mnogi drugi znameniti Bošnjaci širom Bosne koji su stali u odbranu svojih komšija Srba pokušavajući spriječiti ustaše u namjeri da počine zločine velikih razmjera. Ipak, nije bilo moguće spasiti sve komšije Srbe od zločina koje su ustaše naumile da počine nad njima. Tako su krajem jula i početkom augusta 1941. godine na najsvirepiji način ugašeni životi stotine ljudi iz Cazina i okolnih sela Osretka, Selišta, Krndije, Vrela, Miostraha, Crnaje, Memić Brda, Podgredine, kao i iz drugih sela Banije i Korduna. Bilo je slučajeva gdje su se ustaše obukle u narodnu nošnju Bošnjaka Krajine i s fesovima na glavama ubijali Srbe kako bi svu krivicu svalili na bošnjačka pleća. Na mjestu gdje su tijela srpskih žrtava bačena, nakon Drugog svjetskog rata, izgrađeno je veliko spomen-obilježje kao počast i znak sjećanja.

Tokom minulog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu taj spomenik u Mihaljevcu uništen je. Zahvaljujući inicijativi Udruženja građana “Ja, Josip Broz Tito” i Udruženju antifašista iz Cazina, prije nekoliko godina počela je obnova spomen-obilježja kojeg je sagradio općinski odbor SUBNOR-a 1956. godine. Međutim, zbog nedostatka novca, ideja nije odmah pretočena u djelo, već u julu 2017. godine, kada je ono i zvanično otvoreno i stavljeno na raspolaganje porodicama srpskih žrtava.

“Najprije smo krenuli s akcijama čišćenja tog lokaliteta u Mihaljevcu kod naselja Kličići na ulazu u Cazin, a zatim smo formirali inicijativni odbor i krenuli u prikupljanje sredstava za obnovu spomen-obilježja. Aplicirali smo na više strana i došli do Milana Dunovića, potpredsjednika Federacije BiH, koji nam je za projekt osigurao 1.000 KM, ali ta sredstva nisu bila dovoljna, te smo nastavili dalje s prikupljanjem. Javili su nam se Srbi iz Inđije sa željom da nam doniraju određena sredstva, ali smo to odbili uz obrazloženje da mi to želimo obnoviti domaćim sredstvima koja smo na kraju uspjeli skupiti i obnoviti spomen-obilježje. Nakon završetka finalnih radova, organizirali smo 27. jula 2017. godine svečano otkrivanje ploče koja se nalazi na čelu spomen-obilježja, jer je na taj datum 1956. godine prvi put sagrađeno. Na tu svečanost smo pozvali Željka Komšića i Milana Dunovića. Obojica su nam došli. Tada smo od svih prisutnih zvanica tražili da svako poradi na obnovi vjerskih objekata i spomenika drugih naroda u općinama i mjestima iz kojih dolaze”, ističe Sead Kličić, predsjednik Udruženja “Ja, Josip Broz Tito” iz Cazina.

Ovaj čin bošnjačkog naroda iz Krajine najbolje govori o tome koliko Bošnjaci, a tome ih i njihova vjera, tradicija i kultura uče, poštuju tuđe žrtve. Čuvanje obilježja znak je civiliziranosti svakog društva i pokazatelj spremnosti na suživot. Zato se u Krajini nadaju da će ovim činom kod svojih komšija Srba pokrenuti svijest i probuditi iskru ljudskosti koja će ih okrenuti ka tome da u buduće biraju opciju mira prije nego opciju rata.

“Obnovili smo i spomenik u naselju Stijena, a sredstva za obnovu osigurala nam je Vlada Unsko‑sanskog kantona i premijer Husein Rošić. Također smo obnovili i spomenik u naselju Selište, gdje su ukopane 53 srpske žrtve. Trenutno radimo na projektu obnove spomenika u naselju Mutnik. Nemam ličnog interesa da sve ovo radim i mogu reći da me ovo još i košta vremena, zdravlja i vlastitih sredstava. Ali smatram da to trebamo učiniti i da bi svi narodi trebali da rade na obnovi svih spomenika. Uzor mi je, na neki način, Nurija Pozderac, zahvaljujući kojem Bošnjaci nisu otišli u fašističke redove već su se priključili antifašistima. Spomen‑obilježje trenutno nije ograđeno i tu navečer dolazi omladina, iskuplja se, pa ostane smeća iza njih. Mi to redovno održavamo i čistimo, ali razmišljamo i da postavimo rampu na ulaz na put koji s glavne ceste vodi ka spomen-obilježju, a nakon toga i postaviti ogradu. Iskreno se nadam ovakvim i sličnim odgovorima i s druge strane, a poruka ovoga jeste da u svakom mjestu treba ukazati na zlo koje se desilo i raditi na tome da se više nikad ne ponovi”, ističe Kličić.

ČUVANJE VRIJEDNOSTI ANTIFAŠIZMA

Za Muhameda Redžića, penzioniranog službenika i bivšeg direktora komunalnog poduzeća u Cazinu, nema dileme u tome da ovakvi postupci trebaju današnjem bosanskohercegovačkom društvu. Tim prije što sva surovost zločina iz obaju proteklih ratova govori o tome da na ovim prostorima uvijek ima potencijala da se isto ili slično zlo ponovi, te zbog toga treba raditi na kultivaciji antifašizma i promicanju antifašističkih vrijednosti s ciljem da se slične stvari nikada ne ponove.

“Bošnjaci su uvijek kroz historiju znali odabrati najispravniji put. Tako je bilo i tokom Drugog svjetskog rata, kada su stali na stranu antifašista. Zbog toga su ovakve stvari veoma potrebne u današnjem vremenu kako bi se poslala slika odavde iz Krajine da mi nismo promijenili naš odnos prema tome, niti su nas zločini drugih promijenili i gurnuli na suprotnu stranu. Znam dosta Srba odavde iz Krajine koji su na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu odigrali važnu ulogu u tome da se životi određenog broja Bošnjaka spase. Upravo zbog toga smatram da treba insistirati na ovakvim projektima s obje strane, jer nikad čovjek ne zna kako mu i koliko to sutra može valjati”, kaže Redžić.

Za likovne umjetnike i kipare nestajanje spomenika bilo koje vrste predstavlja neku vrstu umiranja kulture. Zato više i nije bitno čiji su spomenici, ko im je autor, niti s kojim su ciljem podignuti, naravno, ako ne vrijeđaju nikoga, sve ih treba kultivirati i čuvati jer svi predstavljaju kulturu jednog područja i naroda. Krajina je prepuna spomenika različitih vrsta, a svaki je od njih na svoj način poseban.

“Kao student i učenik, prisustvovao sam izradi mnogih spomenika antifašističke borbe, gledao neke velike jugoslavenske klesare i vajare, što me je još u mladosti opredijelilo da poštujem svaku kulturu i njene proizvode. Što se tiče spomenika iz jugoslavenskog vremena, naravno da ih trebamo poštovati jer su podignuti u znak antifašizma ili u znak palim žrtvama fašizma. Mišljenja sam da antifašizam predstavlja najveći oblik univerzalnih vrijednosti i da ga kao takvog, kao i sve ono što je vezano za njega, mi Bošnjaci, posebno Krajišnici, trebamo čuvati”, ističe Kasumović.

Kroz ove projekte Krajišnici su ostvarili kontakte i uspostavili dobre veze s nevladinim organizacijama i ljudima koji isto misle i rade na kultiviranju univerzalnih vrijednosti, što predstavlja dobar oslonac i stepenicu na putu ka popravljanju odnosa na području Bosne i Hercegovine, smatraju učesnici ovih projekata.