Ostaje i jedna crna mrlja u cijeloj priči, oličena kroz komentare primitivaca i divljaka koji su po društvenim mrežama davali svoje kvalifikacije i ocjene ovog slučaja. Svako priča o sebi i svako kazuje onako kako je odgojen i naučen. Neka im Bog sudi
voljom treba istražiti i istjerati pravdu na čistac – to je jasno i glasno ponovio i pred samu dženazu – uvjeravajući je da će ona i njena djeca biti pod svakim mogućim oblikom zaštite i pomoći, kako Rijaseta, tako i ostalih, nižih nivoa Zajednice. Istu su poruku ponovili i predstavnici Mostarskog muftijstva, Medžlisa Islamske zajednice Duvno i Zavidovići te kolege imami.</p>
<p>Iako se na momente činilo da je Amra toliko shrvana da nas i ne čuje, kazala je da je svjesna situacije i Božije odredbe te da joj svaka riječ podrške mnogo znači. Sugerirali smo joj i to da čim prije nađe način da svoju djecu suoči s istinom – djeca su i dalje mislila da je babo Admir u bolnici, ali su po svemu uočavali o čemu je riječ – jer se s istinom, prije ili poslije, moraju suočiti.</p>
<p>Lijepa i prostrana džamija još na ikindiji bila je puna. Poslije namaza krećemo ka mezarju “Voćnjak”. Miris pokošene trave, kapljice znoja koje se slijevaju niz čelo i mukla tišina koju remeti tek topot ljudskih koraka. “Halal olsun!” Uskoro grumenovi zemlje padaju po drvenim naslonima, uče se kur’anska sureta i dova, pa opet topot ljudskih koraka koji, ovaj put, odlaze. Upečatljivi su to prizori dženaza. Na ovom svijetu nam se, nerijetko, ne da halaliti, a na dženazama se to tako skladno i skrušeno učini; ovdje nam se tako teško okupiti, a dženaze nas namah saberu i ovdje nam se, često, vrlo mučno rastati od voljenih, a na dženazama se rastajemo, htjeli ne htjeli. Pravo je pitanje šta ostaviti iza sebe!</p>
<p>Siguran sam da rahmetli Admir-efendija Vuković iza sebe ostavlja mnogo. U prvom redu tu su čestita supruga i lijepo odgojen evlad. Tu su i roditelji, brat i sestra koji su sve ovo podnijeli onako kako se od vjernika i očekuje. Tu su i brojne kolege i prijatelji te džemat Mokronoge.</p>
<p>Ostaje nada da će istražni organi obaviti svoj dio posla. To je minimum kojeg su porodica i prijatelji rahmetli Admira zaslužili.</p>
<p>Dakako, ostaje i jedna crna mrlja u cijeloj priči, oličena kroz komentare primitivaca i divljaka – oprostite na izrazima – koji su po društvenim mrežama davali svoje ocjene ovog slučaja. Svako priča o sebi i svako kazuje onako kako je odgojen i naučen. Neka im Bog sudi!</p>
<p>Lično, meni preostaje nada u ljepše bajrame.</p>
<p>Poželio sam Bajram bez zebnje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
