“Velika je stvar to što je on ostavio svoju porodicu, roditelje, suprugu i djecu, i došao tuđu zemlju braniti, a neki su naši u to vrijeme bježali iz Bosne. Kako nećemo to cijeniti? Ja ga nisam imala priliku upoznati, ali i danas zaplačem sjećajući se ovog časnog čovjeka”, kaže Fatima Habibović iz Sarajeva, koja i danas čuva uspomenu na ovog hrabrog vojnika
 I, čim se ukazala prilika, zajedno sa Salihom Džidićem i rahmetli Enisom Srnom, devetog aprila ’93. došao je u Sarajevo. Hej, devetog aprila! Ali ne da bude kečap-soldat, kako je napominjao”, piše Edina Kamenica u tekstu <em>Uklešite mu ime ispravno</em>, objavljenom u <em>Oslobođenju</em> 2001. godine.</p>
<p>U tekstu koji je objavio <em>Associated Press</em> 28. aprila 1993. godine Aida Čerkez piše da je Adolf preko Hrvatske došao na Igman i prijavio se u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Jedini uvjet koji je postavio bio je da ratuje u Sarajevu. “Vidio sam slike Sarajeva. Bio je to sjajan grad dok ga nisu uništili srpski vojnici. Ovo što se događa u Sarajevu važno je za cijeli svijet. Želio sam biti dio toga. Nisam htio prespavati ovo što se događa”, rekao je Adolf novinarki Čerkez.</p>
<p>Došavši u Sarajevo, priključio se Drugoj motorizovanoj brigadi, u kojoj se borio kao snajperist. Svi su iz ove brigade znali koliko je Adolf čeznuo za pištoljem. Komandant Esad Paldum odlučio je dodijeliti mu pištolj na Dan brigade, 17. februara. Nabavljen je niklovani pištolj, a Paldum je dao da se na njemu ugravira Adolfovo ime. “I, vidite… Upravo u vrijeme kada su majstori na pištolju urezivali njegovo ime, Adolf je poginuo na liniji, pogođen patom… Smrtni list mu je na dva jezika ispunio tadašnji župnik Crkve Presvetog Trojstva Zvonko Baotić”, ispričao je Mirza Ibrahimpašić, Adolfov ratni drug, za <em>Oslobođenje. </em>Još jedan Nijemac, Oliver Schweikard, koji se s Adolfom borio u Drugoj motorizovanoj brigadi, u posljednjem pozdravu komandantu Adolfu, na bosanskom jeziku koji je naučio sa suborcima, napisao je: “Veliki je žalost da ti nećeš vidjeti konačni pobjed od-ovajzato si se borio. Ali smrt ne znači ništa pošto u moje i druge mišljenje čest ostanti zauvijek živ.”</p>
<p><em><strong>Cijeli tekst pročitajte u novom broju magazina Stav koji je u prodaji od četvrtka, 2. marta. </strong></em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.