Kada im se pridruže bošnjački kmetovi simani, tada je to jedna prava čopor horda. Bošnjački kmetovi kojima su nekada bila puna usta očuvanja nacionalnog bitka danas se ponašaju kao ostavljeni muževi koji se bivšoj ženi osvećuju intenzivnim prostituiranjem gdje god i s kim god stignu. Tako je revanšizam zadobio neka nova značenja koja uključuju latentni kurvarluk.
 medijskog prostora. Greška, jer ništa što je propalo neće se vratiti, a nostalgija je tek emotivni odsjaj koji nema uporišta u stvarnosti.</p>
<p>Skender Kulenović započeo je 1945. godine kao nadobudni partizan u Sarajevu s mjesta pozorišnog intendanta uspostavljati neki novi komunistički moral. Ušavši u Narodno pozorište, ondje je zatekao književnika Ahmeda Muradbegovića na mjestu intendanta, te se proderao: “Zar tebe, ustašo, nisu uhapsili!?” Nakon toga je pozvao službu i Muradbegović je završio na robiji. Desetak godina poslije, Kulenovićeva <em>Djelidba</em> postavljena je u mostarskom pozorištu i vrlo uspješno gostovala u Dubrovniku. Ahmed Muradbegović tada je u dubrovačkom časopisu za kulturu napisao vrlo pozitivnu kritiku o Kulenovićevoj predstavi. Zatim nastaje bošnjačka intimna drama, odnosno djelidba kakvih nikada nije i neće nedostajati.</p>
<p>Kulenović samozadovoljno šeta Dubrovnikom i u “Gradskoj kavani” zatiče Muradbegovića. Pretpostavlja da mu je ovaj pozorišnom kritikom ujedno halalio i isljeđivanje 1945. godine. Prilazi mu i pruža ruku, a Muradbegović odbija uz riječi: “Pisao sam o sjajnoj pozorišnoj predstavi i tvom tekstu, ali s tobom nemam ništa!”</p>
<p>Oni koji su poznavali obojicu svjedočili su da je Kulenović imao namjeru ispričati se na krivoj procjeni i preuveličavanju društvene uloge Muradbegovića u endehazijskom Sarajevu. No, godine i godine robije nisu šala i nisu kafanska zezancija. Danas je Skender i dalje uz Maka Dizdara nesumnjivo jedan od naših najvećih književnika, a po Muradbegoviću je dobila ime jedna škola koju bi kmetovi <em>simani</em> iz Naše stranke rado lišili njegovog imena. Kada bi mogli.</p>
<p>Skender nije manje bošnjački književnik i nije manje veliki književnik jer je bio komunist. A Muradbegović je, bez obzira na robiju, poslije rata vodio i tuzlansko, i banjalučko, i dubrovačko kazalište. Je li komunistima nedostajalo kadra ili su dijelom odustajali od revanšizma, neka procjenjuju historičari, a mi bismo ustvrdili da je i jedno i drugo u pitanju.</p>
<p>U svakom slučaju, treba zabilježiti da razni kmetovi <em>simani</em> danas jašu našom medijskom scenom i zazivaju revanšizam. S obzirom na protok vremena, zaključujemo da u raznim isljeđivanjima pretendiraju nadmašiti i same komuniste.</p>
<p>Kako drugačije komentirati dvije nedavne prijetnje koje su izrekli Tarik Haverić, ideolog Naše stranke, i Enver Kazaz, ideolog one stranke koja mu bolje plati. Kazaz će sugerirati da će redakcija <em>Stava </em>“u oktobru klečati na koljenima i moliti za milost”, a Haverić za nas dodaje da smo “balijski medijski šljam”. Da apsurd bude veći, ova dva šaptača iz ljevičarskih političkih krugova predstavljaju se kao nezavisni intelektualci koji su pod prismotrom i ugnjetavanjem <em>nekog</em> režima.</p>
<p>Kako je to moguće kada su obojica jedni od najzastupljenijih u medijskom prostoru Federacije BiH: drombuljaju u svojim tekstovima po novinama i portalima, objavljuju u brojnim časopisima, članovi su većine žirija za dodjele književnih nagrada, vareni i pečeni na Federalnoj televiziji, a posebno su aktivni na regionalnim medijskim projektima. Ukratko, daju “nezavisne” komentare na politička, kulturna i društvena pitanja na svakom ćošku.</p>
<p>Ovi duboko antiakademski ljudi, bez obzira na ove činjenice, tvrde da su pod udarom režima, da im se zabranjuje djelovanje, redakciji <em>Stava</em> pripisuju nalogodavce i političke direktive, a istom su direktno involvirani u ideološko konstruiranje ljevičarskih političkih programa, odnosno, ispravnije je reći, mogućih “progona”.</p>
<p>Kada im se pridruže bošnjački kmetovi <em>simani</em>, tada je to jedna prava čopor horda. Bošnjački kmetovi kojima su nekada bila puna usta očuvanja nacionalnog bitka danas se ponašaju kao ostavljeni muževi koji se bivšoj ženi osvećuju intenzivnim prostituiranjem gdje god i s kim god stignu. Tako je revanšizam zadobio neka nova značenja koja uključuju latentni kurvarluk.</p>
<p>Bez obzira na njihove prijepore, ideološke i političke djelidbe, Kulenović i Muradbegović, za razliku od njih, nadaju nam se kao gospoština.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
“Nana Fata Orlović” na teatarskim daskamaSljedeći članak
Krvožedni profesor Kazaz
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
-
06.06.2018.Odgovori
Murselov komentar o Kazazu je lekcija svim odmetnicima i kako ih on naziva “bosnjackim kmetovima”
Sabit Milinkich
Sydney
KOMENTARI