Za neke je prekasno čak i kada se uspiju dokopati kopna. Posljednjih dana mnogi spašeni umiru zbog lošeg zdravstvenog stanja, dok je većina spašenih s krijumčarskih brodova i dalje u teškom stanju.
.</p>
<p>Da bi se ukrcali na brod, morali su platiti oko 2.000 eura po glavi, ogromno bogatstvo za izbjegličke porodice koje žive u siromaštvu. Uz to, trgovci ljudima mnoge su od njih držali zatočene mjesecima kako bi iznudili novac od njima bliskih osoba.</p>
<p>Chris Lewa, član projekta “Arakan”, koji prati Rohinje od 2006. godine, objašnjava da su te izbjeglice u osnovi bile taoci na moru. Prema riječima rođaka jedne od izbjeglica na brodu, kriminalci su od posljednje skupine spašenih zatražili dodatno plaćanje troškova hrane i telefona nastalih tokom putovanja.</p>
<p>“Ljudi ostaju tamo dok se ne isplati sav novac. Zato je ovaj posljednji brod već mjesecima i mjesecima na moru jer nisu svi platili. Na njemu je još gore nego u kampovima na kopnu, jer tamo kad neko plati može otići, ali na moru svi moraju pričekati.”</p>
<p>Svako malo pa se spasilački brodovi nakrcani Rohinjama vraćaju na kopno. U aprilu su pripadnici Obalske straže Bangladeša nakon dva mjeseca plovidbe pronašli njih 500 zbijenih i gladnih na malom brodu. U junu su malezijske vlasti presrele njih još 269 u blizini otoka Langkawi, a krajem tog mjeseca skupina indonezijskih ribara spasila je stotinu Rohinja uz obalu Aceha.</p>
<p>Otkrića Chrisa Lewa i iskazi Rohinja spašenih s mora podsjećaju na spektar humanitarne krize koja je pogodila jugoistočnu Aziju u proljeće 2015. godine. Te su godine hiljade Rohinja ostale nasukane u Andamanskom moru, blizu obale Tajlanda, nakon što su ta zemlja, kao i susjedne Malezija i Indonezija blokirale dolazak brodova s izbjeglicama iz Burme i Bangladeša, gdje se njih skoro milion sklonilo od progona burmanskih vlasti.</p>
<p>Ta je katastrofa koštala života do sada nepoznatog broja ljudi koji su stradali od gladi i žeđi, prepušteni sudbini na otvorenom moru, ali otkrila je i sofisticiranu mrežu koju su godinama tkali trgovci ljudima, koji su imali desetine logora u džunglama Tajlanda i Malezije u kojima su ih držali dok njihove porodice nisu za njih platile otkupninu.</p>
<p>U posljednje dvije godine sve veći broj ribarskih brodova presretnutih tokom prijevoza izbjeglica pobuđuje sumnje kako su trgovci ljudima obnovili svoj zlokobni posao. Ako je prije nekoliko godina njihova aktivnost bila prekinuta nakon snažnog međunarodnog pritiska, sada je kriza virusa Covid-19 dovela do zatvaranja pristupnih cesta glavnom odredištu – Maleziji, ostavljajući Rohinje na brodovima prepuštene sudbini ili prisiljene putovati dalje, uglavnom ka Indoneziji, kako bi pronašli mjesto za pristajanje.</p>
<p>Za neke je prekasno čak i kada se uspiju dokopati kopna. Posljednjih dana mnogi spašeni umiru zbog lošeg zdravstvenog stanja, dok je većina spašenih s krijumčarskih brodova i dalje u teškom stanju.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ko je bio Roland GarrosSljedeći članak
Na Drini traži tijelo unuka
