Moj stav je i dalje čvrst i ja istrajavam. Prvo, zbog toga što smatram da se i ovdje može ostvariti zavidna stručna karijera i afirmacija i u međunarodnim relacijama, i za to imam više primjera, kako svojih, tako i iz svog porodičnog okruženja. Dalje, kroz studentske razmjene imao sam prilike da se uvjerim u sve “blagodati” obećanog Zapada i iz prve ruke vidim kako izgleda taj život u nekom “obećanom” okruženju

Piše: Jakub SALKIĆ

“Želio bih vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao zemlju sretnih i zadovoljnih ljudi. Zemlju ljudi kojima bi se vratio osmijeh na lica, zemlju u kojoj bi se mladi zaljubljivali i stvarali svoje porodice, u kojoj bi imali sigurne i kvalitetno plaćene poslove, zemlju iz koje ti mladi ne bi odlazili nego bi drugi željeli da dođu da žive u njoj. Zemlju s mnogo novih fabrika, autoputeva, pruga, stanova za mlade i njihove porodice. Zemlju u kojoj nikome ne bi bilo tijesno”, otkriva nam Malik Ejubović iz Zenice.

Malik je rođen 1991. godine u Zenici. Diplomirao je 2016. godine Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu s najboljim uspjehom, zbog čega je nagrađen priznanjem “Srebrna značka Univerziteta u Sarajevu”. Tokom studija se bavio nizom vannastavnih aktivnosti i studentskim aktivizmom. Bio je predsjednik Udruženja studenata Medicinskog fakulteta, tokom dvije akademske godine obavljao je funkciju studenta-prodekana matičnog fakulteta. Osim toga, obavljao je funkcije predsjednika Komisije za zdravstvo Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, bio član Senata Univerziteta, član Disciplinske komisije i Odbora za osiguranje kvaliteta Medicinskog fakulteta u Sarajevu.

Objavio je i dvije naučne knjige historijske tematike. Od januara 2018. godine obavlja funkciju predsjednika Povjereništva Asocijacije mladih SDA Zenica, te člana Povjereništva Asocijacije mladih Zeničko-dobojskog kantona i člana Savjeta Asocijacije mladih Bosne i Hercegovine. Zaposlen je u Kantonalnoj bolnici Zenica kao specijalizant opće interne medicine i doktorand je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Aktivno i pasivno govori šest svjetskih jezika. Na predstojećim općim izborima kandidat je SDA za Skupštinu ZDK-a.

ZAŠTO JE IZABRAO SDA

“Neki su mi ‘prijateljski’ savjetovali da se ‘kupim’ iz BiH, jer ovdje nema perspektive, da vani cvjetaju ruže i sl. Moj stav je i dalje čvrst i ja istrajavam. Prvo, zbog toga što smatram da se i ovdje može ostvariti zavidna stručna karijera i afirmacija i u međunarodnim relacijama, i za to imam više primjera, kako svojih, tako i iz svog porodičnog okruženja. Dalje, kroz studentske razmjene imao sam prilike da se uvjerim u sve ‘blagodati’ obećanog Zapada i iz prve ruke vidim kako izgleda taj život u nekom ‘obećanom’ okruženju. Imao sam i direktne ponude da po okončanju studija odmah dođem raditi u referentne klinike nekih zapadnih zemalja, ali sam na tome samo zahvalio.

Ipak, osnovni razlog je taj što ja volim ovu zemlju i želim da u granicama svojih stručnih i svih drugih mogućnosti pomognem njenom oporavku i prosperitetu. Po prirodi nisam čovjek koji se boji izazova i koji ide linijom manjeg otpora. Veći izazovi kod mene bude onaj naš poznati bosanski inat i stvaraju veću želju da se uhvatim u koštac s tim problemima. Ne treba bježati od činjenice da se naša domovina nalazi u dosta teškom i ekonomskom i političkom stanju, ali jednostavno ignoriranje takve situacije i bježanje od toga za mene je strano, jer smatram da je obaveza, ne samo mene nego i većine mladih, da nastoje pomoći u prevazilaženju trenutne situacije”, kaže Malik.

On ističe da živimo u vrijeme kada se politika u našoj zemlji uvukla u svaku poru života i praktično upravlja i odlučuje o našim životima i sudbinama. Nažalost, mnogi umni ljudi su se povukli ustranu i iz mase jalovo kritiziraju vlast, političare, prigovaraju strankama, ali ništa ne pokušavaju promijeniti. Ne izlaze na izbore, ne uključuju se ni na koji način u bilo kakav društveno-politički rad i prepuštaju se apatiji, očekujući da će se stvari same od sebe promijeniti. Na taj način oni direktno otvaraju prostor za neke nesposobne, nepoštene i uopće ljude loših namjera, čija je jedina želja lična afirmacija i bogaćenje, a ne opće dobro i napredak društva.

“Dopustili su da se politika bavi njima, najčešće na vrlo ružan način, što sam i sam imao priliku da osjetim na pojedinim članovima porodice. Zbog svih tih činjenica, ja sam odlučio da se aktivno uključim u politiku i da se i ja malo počnem baviti njome, ne dozvoljavajući da se ona bavi sa mnom i da mi kreira život. Nemam nikakvih iluzija da ću sam uspjeti bilo šta značajno promijeniti, ali mislim da ću svojim primjerom uspjeti da pokrenem i druge mlade i obrazovane ljude da se aktivno uključe u političko djelovanje i snagom svoje mladalačke energije i svježinom novih inicijativa razbiju dosadašnju prilično učmalu i neinovativnu političku scenu u našoj zemlji.

Smatram da mi stranka SDA u tome može pružiti najviše šanse iz nekoliko razloga. Prvi je taj što je ova stranka svojim programskim opredjeljenjima najbliža mojim svjetonazorima, a drugi je što je SDA svojim dosadašnjim djelovanjem od svih drugih stranaka koje sebe nazivaju probosanskim ipak najviše pokazala želje i upornosti da pokaže i dokaže takav svoj odnos i u odnosu na državu Bosnu i Hercegovinu i na narod koga predstavlja. Zbog toga mislim da ću u okviru SDA moći da na najbolji način pokušam realizirati svoje političke ideje, kako vezane za borbu za prosperitet naše domovine, tako i jedinstvo i prosperitet našeg naroda, kako u domovini, tako i u dijaspori”, naglašava Malik, odgovarajući na pitanje o svom političkom angažmanu.

Tri stvari koje bi Malik, da može, u ovom trenutku promijenio jesu:

“Prvo, vraćanje na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Pri tome ne mislim na stvaranje neke unitarne i centralističke države, nego jedne normalne države koja bi poštovala sve međunarodne konvencije o ravnopravnosti ljudi i naroda, o lokalnoj samoupravi koja se ne bi naslanjala na nacionalnu dominaciju nijednog naroda niti neke interesne grupe koja se pokušava prikazati nekakvim zaštitnikom nacionalnih interesa, iza čega ustvari kriju zaštitu svojih interesa i nezakonito stečenih bogatstava. Mislim na državu u kojoj bi svaki čovjek imao jednaku šansu u skladu sa svojim obrazovanjem i mogućnostima, državu u kojoj bi svaki čovjek imao puni politički i lični integritet na svakom pedlju države. Mislim na državu u kojoj bi svi, bez obzira na ime, naciju ili položaj bili jednaki pred zakonom, u kojoj političke ili materijalne superiornosti pojedincima ne bi dozvoljavale da se bukvalno poigravaju sa životima drugih ljudi. Mislim jednostavno na državu u kojoj bi svakom bilo lijepo i ugodno živjeti.

Druga stvar koju bih mijenjao jeste postojeća zakonska regulativa koja ne dozvoljava brz ekonomski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Mi smo mala, ali bogata i izuzetno lijepa država. Međutim, treba omogućiti da se svi ti potencijali i resursi stave u funkciju bržeg razvoja, otvaranja novih fabrika i novih radnih mjesta. Ne možemo očekivati nikakav napredak ako mi godišnje pravimo, npr., desetine puta manje kilometara autoputeva u odnosu na zemlje u okruženju, ako nam postojeća zakonska regulativa rastjeruje umjesto da stimulira strane i domaće investitore, ako nam nedirnute prirodne ljepote stoje nepoznate stranim turistima, bez ikakve infrastrukture koja bi ih privukla i omogućila im uživanje, ako aktuelne političke strukture jednostavno ne reagiraju na otimanje naše imovine u susjednim državama i sl. Imamo sasvim dovoljno potencijala da postanemo zemlja zadovoljnih i sretnih ljudi, zemlja poželjna za življenje.

Treće po redu, ali nikako po prioritetu, jeste insistiranje na stvarnom, realnom održivom povratku. Od rata je prošlo dosta vremena i prognane i protjerane porodice snašle su se nekako i prilagodile novim sredinama. Djeca su krenula u škole, mnogi su formirali nove porodice u novim sredinama i objektivno je teško takve ljude uvjeriti da se vrate na razrušena ognjišta, gdje ih ne očekuje prijatno okruženje, gdje su lišeni osnovnih potreba, kao što su struja, voda, komunikacije, škole, ambulante. Međutim, činjenica je da stotine i stotine hektara napuštene zemlje stoji neobrađeno i podivljalo. Smatram da bi država morala omogućiti povoljne uvjete, programe u smislu kreditiranja svih onih koji bi se željeli vratiti i početi život na zgarištima svojih domova.

Istovremeno bi se morali omogućiti svi oni uvjeti koji sada nedostaju da se ljudima omogući normalan život i sigurnost, osigurati tržište za proizvode koje bi oni stvarali. U tom smislu, mogla bi su aktivno uključiti i dijaspora koja potječe iz tih krajeva. Ovaj moment ne treba posmatrati samo s ekonomskog, nego prije svega s demografskog stanovišta. Naime, sva ta ogromna prostranstva uglavnom su napuštena zbog progona bošnjačkog stanovništva, kome se na ovaj način s vremenom i definitivno smanjuje životni prostor. Ne treba ići daleko u historiju pa se sjetiti koliki je prostor i s istoka i sa zapada ‘oslobođen’ bošnjačkog prisustva. Taj trend mora se zaustaviti i u tome bi svakako veliku ulogu morala imati i Islamska zajednica.”

 Činjenica je, ističe Malik, da u ovom vremenu BiH ima mnogo problema koji su uglavnom naslijeđe posljednjeg rata.

“Mi mladi moramo biti ti koji će pokrenuti procese istinskog pomirenja, bez zaboravljanja i praštanja zločina koji su napravljeni s bilo koje strane. Moramo se boriti za stvarnu istinu o nemilim događajima koji su se ne tako davno desili, jer bez te istine nema pomirenja, a bez pomirenja nema ni povjerenja i zajedničkog života. A samo zajednički život može nam stvoriti uvjete za ugodan život na ovom od Boga odabranom lijepom kutku naše planete”, zaključuje on.