Španski karikaturista i scenarista Fidel Martínez objavio je strip kojim podsjeća na užase opsade u kojoj je tri i po godine držana bosanskohercegovačka prijestolnica

Piše: Damir HADŽIĆ

Ratni inostrani dopisnici tih su godina slali priče o tome kako su srpski snajperisti, smješteni u brdima oko Sarajeva, dolazili po svoju djecu pred škole nakon iscrpljujućeg dana koji su proveli pucanjem na civile u bosanskoj prijestolnici. Još je okrutnije bilo što su se ponekad ti vojnici utrkivali kako bi pobijedili u suludoj igri ko je ubio više djece jer su djeca bila teža meta. Tako je užas u Sarajevu dosegao omjere neviđene na evropskom tlu od kraja Drugog svjetskog rata tokom opsade koja je trajala od aprila 1992. do decembra 1995. godine.

Prošlo je četvrt stoljeća, ali potreba za pamćenjem kako se ne bi zaboravilo na užase opkoljenog Sarajeva navela je umjetnike koji u sebi nose strast za historijskim sjećanjem, poput Fidela Martíneza iz Seville, da napišu i nacrtaju Sarajevo Pain, knjigu koju je zamislio kao “etičku intervenciju”, kaže Martínez.

Priznaje da je odražavanje tog tako đavolskog i teško razumljivog sukoba, koji je obilježio cijelu generaciju Evropljana, “bilo poput zabodenog trna”. “Bio sam samo tinejdžer devedesetih”, napominje, “kad su izbili ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Ali s vremenom sam shvatio odjek tog strašnog sukoba koji se dogodio pored Italije ili Austrije, odnosno blizu naših domova. Činilo se nevjerovatnim da se takav bijes događa u srcu Evrope dok je međunarodna zajednica bila nemoćna zaustaviti te pokolje.”

Martínez, jedan od najistaknutijih španskih karikaturista svoje generacije, upotrijebio je pet likova u Sarajevskoj boli kako bi ispričao svakodnevnu složenost te brutalne opsade. Među tim likovima ističe se mlada Bosanka koja čeka povratak svog partnera s fronta i dječak Amir koji djeluje kao pripovjedač. Djevojka otjelovljuje iscrpljujuću borbu za opstanak stanovnika grada opsjednutih potragom za vodom ili hranom. Amir, pak, predstavlja djetinjstvo čija je nevinost uništena tokom rata, objašnjava Martínez.

Crtajući knjigu crno-bijelo, u realističnom i tmurnom stilu, Fidel Martínez uspijeva prenijeti patnju koju su proživjeli stanovnici Sarajeva, podvrgnuti stalnom, bjesomučnom granatiranju i bez ikakve mogućnosti bijega iz te smrtonosne mišolovke u kojoj su zidovi zgrada oslikani grafitima poput onog Dobrodošli u pakao.

Uvjeren da bi sav kreativni rad trebao podrazumijevati etičko opredjeljenje i da je potrebno ne razvodnjavati uspomenu na Sarajevo za nove generacije, crtač iz Seville dodaje strip žanrovima koji su bosanskom ratu pristupili iz španske perspektive. Španija je zemlja čijih je hiljade vojnika i civila bilo uključeno u taj sukob, od plavih kaciga Ujedinjenih naroda do članova nevladinih organizacija, novinara, diplomata i pisaca. Fidel Martínez kaže da je rad na stripu zahtijevao intenzivan rad na dokumentaciji, od pregleda brojnih igranih filmova, dokumentarnih filmova, novinskih izvještaja, romana, eseja ili poezije.

Među svojim glavnim izvorima nadahnuća Fidel Martínez navodi Cuaderno de Sarajevo, bilješke pokojnog Juana Goytisola, napisane tokom boravka tog čuvenog španskog intelektualca u opkoljenoj prijestolnici, i Sarajevo novinara i dramatičara Alfonsa Armade, rad u kojem su njegove ratne hronike za novine El País isprepletene s njegovim ličnim dnevnikom.

Armada, trenutno predsjednik španske sekcije Reportera bez granica, vjeruje da je agresija na Bosnu i Hercegovinu itekako povezana sa španskim građanskim ratom, pokrenuta na zemlju slične geografije i kulture. “Bosnu je također”, kaže, “iscrpno pokrivala španska štampa koja je imala mnoge posebne izaslanike. To je bilo poput zrcala mnogih naših problema i sukoba”, kaže Armada.

Osim Goytisola, značajna iznimka u moru ravnodušnih zapadnih intelektualaca bila je američka spisateljica Susan Sontag, koja je u opkoljenom Sarajevu 1993. godine postavila predstavu Čekajući Godota Samuela Becketta. Na kraju su vojna intervencija NATO-a na čelu sa Sjedinjenim Državama, koju su zagovarale čak i osobe poput Sontag, te Dejtonski mirovni sporazum 1995. godine zaustavili noćnu moru Sarajlija i Bosanaca i Hercegovaca. Četvrt stoljeća kasnije, Fidel Martínez pokušava sa svojim stripom o sarajevskoj boli na dostojanstven način učiniti da se ne izbriše sjećanje na te dane barbarstva u srcu Evrope.