Na bivšem reisu Ceriću velika je odgovornost i obaveza da odgovori javnosti zbog čega je u prošlosti dopustio navedeno Muameru Zukorliću i IZ-u u Srbiji? Zbog čega je slično postupio i s Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Zbog čega se priklonio jednoj strani kada je došlo do podjele i nije pokušao smiriti napetu situaciju i spriječiti pogubne podjele?
Kako je tekst Sandžački muftija, puta dva, u prošlom broju Stava, izazvao veliku pozornost, pa se čak i bivši reis Cerić na društvenim mrežama osvrnuo na njega, ostavljajući u izmaglicama Facebook have misao kako Stav i njegov glavni urednik podržavaju nekakvu parazajednicu u Sandžaku koja je okrenuta protiv Sarajeva, nameće se potrebnim dati neka dodatna pojašnjenja glede parazajednice, parasustava i paraustava.
Naime, stvari nisu posve jednostavne kako se žele predstaviti široj bh. javnosti koja nije dovoljno upoznata sa situacijom u Sandžaku, razlozima podijeljenosti, ali i formalno-pravnom povezanošću Islamske zajednice u Srbiji s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini.
Naime, Islamska zajednica u Srbiji još je 2007. godine formalno-pravno istupila iz Islamske zajednice u BiH činom donošenja Ustava Islamske zajednice u Srbiji. Taj čin ostao je skoro prešućen, a sam Mustafa ef. Cerić dao je blagoslov za takav čin prisustvujući transformaciji Islamske zajednice Sandžaka u Islamsku zajednicu u Srbiji i činom pravljenja potpuno paralelnog sistema i u organizacijskom i u pravnom smislu.
Ako analiziramo dokumenta Islamske zajednice, na čijem je čelu bio tadašnji muftija Zukorlić, zapazit ćemo nekoliko zanimljivih detalja.
Statut Islamske zajednice Sandžaka, koji je donesen 9. septembra 1998. godine, u svojoj preambuli navodi da se donosi “na osnovu člana 80. Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”.
Nadalje, u članu 2. Statuta kaže se: “Islamska zajednica svoju organizacionu strukturu zasniva na načelima Ustava Islamske zajednice u BiH.”
No, muftija Zukorlić i Islamska zajednica Sandžaka 27. marta 2007. godine u Novom Pazaru donose Ustav Islamske zajednice u Srbiji. Dakle, Islamska zajednica Sandžaka evaluira u Islamsku zajednicu u Srbiji, a Statut prerasta u Ustav. Naravno da islamska zajednica koja se smatra sastavnim dijelom Islamske zajednice u BiH ne bi trebala donijeti pravni akt čiji će naziv biti istovjetan nazivu najvećeg pravnog akta zajednice čiji su dio, jer nije moguće da u jednom pravnom sistemu postoje dva ustava. Nedvojbeno, radi se o činu kojim je Islamska zajednica na čijem je čelu Zukorlić zapravo izašla iz pravnog okvira Islamske zajednice u BiH.
I nije preimenovanje Statuta IZ Sandžaka u Ustav IZ u Srbiji jedini dokaz za to.
U preambuli novog Ustava IZ u Srbiji više nema pozivanja na Ustav IZ u BiH. Umjesto rečenice “na osnovu člana 80. Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”, tekst Ustava počinje sa:
“Polazeći od kur’anske zapovjedi ‘Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se na razjedinjujte’ (Ali Imran, 103) te hadisa Allahovih poslanika ‘Ostavio sam vam dvije stvari, ukoliko ih se budete pridržavali, nećete nikada zalutati: Allahovu knjigu i moj Sunnet…'”
Također, u članu 2. novog Ustava više nema odredbe koja kaže da “Islamska zajednica svoju organizacionu strukturu zasniva na načelima Ustava Islamske zajednice u BiH”, već stoji da:
“Svoj legitimitet Islamska zajednica (u Srbiji) temelji na Kur’anu, Sunnetu, istorijskom kontinuitetu šejhul-islama iz Istanbula posredstvom menšure i murasela, vjersko-pravnim i vjersko-prosvjetnim institucijama muslimana u Srbiji, te volji uleme i pripadnika Islamske zajednice.”
Nijednim članom, rečenicom ili riječju u novodonesenom Ustavu Islamske zajednice u Srbiji, a koji je i dalje važeći, ne spominje se veza s Islamskom zajednicom u BiH niti da su njen dio, niti da je reisul-ulema IZ u BiH njihov vrhovni vjerski poglavar. Štaviše, uvodi se nova funkcija glavnog muftije na koju dolazi, naravno, Zukorlić, a koja je, zapravo, alter ego funkciji reisul-uleme, jer sam naziv reisul-ulema zapravo znači glavni muftija.
Zbog svega ovoga, zapravo, i čudi odakle toliko upiranje i zaklinjanje Sarajevom od ove grupacije koja je sve uradila da i Sarajevo i Rijaset i reisa izbace iz svojih pravnih akata. Jednostavan je odgovor: sjetili su se Sarajeva kada se desila podjela jer im je to trebalo kako bi učvrstili svoju poziciju kod vjernika u Sandžaku jednostavnom formulom: Mi smo za Sarajevo – oni su za Beograd. Mi smo patriote – oni su izdajnici.
Kako bi paradoks bio potpun, ta “izdajnička” Islamska zajednica na čijem je čelu muftija Senad Halitović zadržala je naziv Islamska zajednica Sandžaka (koju je Zukorlić ukinuo) i u članu 8. odredbu koja kaže: “Islamska zajednica Sandžaka naročito može ostvarivati veze sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini na vjerskom, nacionalnom, kulturnom i drugom polju.”
Ove činjenice ostavljaju bez teksta i s mnoštvom pitanja. Dakle, stvari su složenije i posve drugačije nego što su nam se godinama prikazivale. Ako tome dodamo informacije da je bivši muftija Zukorlić širom Evrope zadnjih pet godina intenzivno radio na formiranju paralelnih vjerskih struktura u dijaspori, da je praktički uzurpirao ingerencije IZ u BiH u pojedinim džematima u Njemačkoj, Švedskoj, Švicarskoj, Austriji, Francuskoj i Belgiji, onda se čitava priča dodatno uozbiljuje.
Je li Zukorlić već pripremio sve uvjete za neku vrstu puča i secesije širih razmjera, sprema li zabiti nož u leđa Rijasetu i jesu li to u ovoj stožernoj instituciji osujetili? Na koncu, zašto su Zukorlić i njegove pristalice doslovno proklinjali Tursku i njene vjerske institucije koje su potvrdile menšuru muftiji Halitoviću kada se u svom Ustavu pozivaju na legitimitet koji crpe iz “istorijskog kontinuiteta šejhul-islama iz Istanbula posredstvom menšure i murasela”. Naprosto ne možete osporavati nešto na što se i sami pozivate.
A na bivšem reisu Ceriću velika je odgovornost i obaveza da odgovori javnosti zbog čega je u prošlosti dopustio navedeno Muameru Zukorliću i IZ-u u Srbiji? Zbog čega je slično postupio i s Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Zbog čega se priklonio jednoj strani kada je došlo do podjele i nije pokušao smiriti napetu situaciju i spriječiti pogubne podjele?
KOMENTARI