Osovina Sarajevo – Novi Pazar mora se strateški povezati s ogromnom bošnjačkom dijasporom u Republici Turskoj, kao i s dijasporom u susjednim državama i na Zapadu i razviti maksimalno sve oblike saradnje putem kojih će se osigurati razvoj svih komponenti koje osiguravaju budućnost bošnjačkom etnosu.
, dok je samo oko osam decenija dio Srbije i Crne Gore. Novopazarski Sandžak bio je sedmi i najistočniji dio Bosanskog ejaleta (vilajeta) sve do nesretnog odvajanja od Bosne i dobijanja specijalnog statusa u okviru Osmanske imperije i novoformiranog Kosovskog vilajeta krajem osme decenije 19. stoljeća.</p>
<p>Ali srca Sandžaklija nikada nisu prestajala kucati ritmom Bosne i bošnjaštva. I kada su vojne snage Austro-Ugarske 1878. godine otpočele poduhvat okupacije Bosne, na čelu novoizabrane bosanske vlade i vrhovni komandant vojnih snaga bio je Sandžaklija – Pljevljak Ismail Haki Selmanović, a kao najbriljantniji vojni strateg pokazao se pljevaljski muftija Mehmed Šemsikadić, koji je s nekoliko hiljada Sandžaklija došao da brani Bosnu.</p>
<p>I u zadnjem i najstravičnijem pohodu na Bosnu i Bošnjake (1992–1995) hiljade Sandžaklija branile su svoju majčicu Bosnu, dokazujući još jednom da im je Bosna preča i značajnija i od vlastitog života. Sandžački Bošnjaci, dakle, uvijek su kontinuirano davali od sebe sve za Bosnu i Bosni, ne tražeći za sebe nikakve privilegije i zahvalnost. Oni su sve učinjeno doživljavali i tretirali kao svoju prirodnu i podrazumijevanu dužnost i patriotsku obavezu prema “obećanoj” i za njih svetoj zemlji Bosni.</p>
<p>Jedino što su očekivali zauzvrat bilo je da ih Bosna voli bar približno kao oni nju i da ih bosanskohercegovački Bošnjaci tretiraju kao ravnopravni i kompaktni dio bošnjačkog nacionalnog korpusa. Sandžački Bošnjaci koji žive u BiH historijski, etnički, jezički i duhovno oduvijek su pripadali ovom prostoru, samo su svojim doseljavanjem učvrstili i ovjerili tu činjenicu.</p>
<p>Sandžački Bošnjaci shvataju da Bošnjacima u BiH nije lahko i da dejtonska državno-pravna konstrukcija guši i paralizira normalno funkcioniranje i države i Bošnjaka, ali to ipak u potpunosti ne opravdava indiferentan, nehajan i letargičan odnos prema Sandžaku i najbrojnijem dijelu svog naroda van granica BiH.</p>
<p>Ovo se kosi sa svakom logikom i sa svakim oblikom razumnog, korektnog i prihvatljivog odnosa i ponašanja. To itekako primjećuju i vodeći funkcioneri u Republici Srbiji. Nameće se logična opaska s njihove strane u obliku primjedbe: Zašto se ljutite na naš ravnodušan odnos prema vama kada se rukovodeća oligarhija vaših sunarodnjaka iz BiH ponaša prema vama nezainteresirano i nemarno? Osim političke, od životnog je značaja i razvoj privredne i kulturne saradnje između Bošnjaka iz BiH i Bošnjaka iz Sandžaka. Naročito je značajna i dragocjena pomoć i podrška u oblasti implementacije cjelokupne nastave na bosanskom jeziku.</p>
<p>Osovina Sarajevo – Novi Pazar mora se strateški povezati s ogromnom bošnjačkom dijasporom u Republici Turskoj, kao i s dijasporom u susjednim državama i na Zapadu i razviti maksimalno sve oblike saradnje putem kojih će se osigurati razvoj svih komponenti koje osiguravaju budućnost bošnjačkom etnosu.</p>
<p>Sandžaklije su najljući, najprkosniji i najodvažniji Bošnjaci. Sandžak je bošnjačka Sparta. Niko ne voli slobodu, svoju naciju, jezik i vjeru kao oni. Veze između Bošnjaka ne može dokinuti niko osim samih Bošnjaka i zato moramo biti jedinstveni više nego ikada u historiji jer je u pitanju neprocjenjiv ulog: opstanak bošnjačkog naroda i njegovo pravo na budućnost.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Bešćutna i neodgovorna politika vlasti u Tuzli
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.