Kandidaturu Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine gradonačelnik Ljubo Bešlić pokušao je iskoristiti da izgradi zgradu HNK, koja niti ima niti može imati valjanu građevinsku dozvolu bez Gradskog vijeća. Prema procjenama, realizacija projekta “Mostar 2024.” trebala bi koštati oko 20 miliona maraka, što za grad veličine Mostara nikako nije mali novac
, što prije treba biti izgrađena.</p>
<p>Prošle sedmice skinuta je metalna ograda koja se tu nalazila više od desetak godina, a teške građevinske mašine počele su ravnati teren oko nje. Izvođačima radova i investitorima ni najmanje nije bitno što su sve te radnje u apsolutnoj suprotnosti sa zakonom, što ta zgrada nikada nije dobila valjanu građevinsku dozvolu, što je u centralnoj zoni Mostara, definiranoj i Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom, bilo kakva gradnja najstrožije zabranjena bez odluke Gradskog vijeća i bez izrade Regulacionog plana za samo središte Mostara. Gradske vlasti pod rukovodstvom gradonačelnika Ljube Bešlića već godinama bezočno prešućuju u javnosti, što je opet u suprotnosti s pravilima javne uprave, zašto ne postoji takav plan i ko bi trebao snositi odgovornost zbog propuštanja i nečinjenja jer je Odlukom Gradskog vijeća 2010. godine gradska administracija predvođena Bešlićem do 2012. godine bila obavezna to učiniti.</p>
<p>Umjesto toga, Bešlić i njegova administracija na mala vrata pokušavaju taj prostor, na nekadašnjoj ratnoj liniji razdvajanja između HVO-a i Armije RBiH i nedaleko od zgrade HDZ‑a, osvojiti zgradama s hrvatskim nacionalnim predznakom. Islamska zajednica izrazila je prije dvadesetak godina namjeru da na tom mjestu izgradi reprezentativnu zgradu Islamskog kulturnog centra jer na taj prostor polaže moralno i historijsko pravo.</p>
<p>Budući da se radi o lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, na kojem je više od pola stoljeća bila smještena glavna željeznička stanica, nakon čega su socijalističke vlasti podigle robnu kuću “Hit”, koja je za Mostarce tog doba predstavljala svojevrsno kultno mjesto, osvajačkoj politici HDZ-a kao takvo predstavlja smetnju jer ga treba učiniti čistim hrvatskim prostorom i očistiti od bilo kakvih asocijacija na zajedništvo i prava drugih. U osvajačkim građevinskim planovima HDZ-u je preostalo da popuni još taj dio neizgrađenog zemljišta. I zato se Hrvatsko narodno kazalište našlo u posljednjoj Rezoluciji HNS-a kao jedan od najvećih prioriteta hrvatskog naroda.</p>
<p>Kultura u Hrvata, slično kao i kod drugih naroda u BiH, nema toliku produkcijsku snagu da bi joj nedostajalo prostora, niti ima toliko kvalitetne programe da bi ih svijet masovno posjećivao. Za sve kulturne sadržaje u Mostaru dovoljno je Narodno pozorište i dva postojeća doma kulture, od kojih je onaj veći (s kapacitetom od skoro hiljadu sjedišta) pripao HDZ-u. Konzumeristički i materijalistički raspoloženo društvo zapostavlja kulturu te su i postojeći kapaciteti iz dana u dan sve prazniji.</p>
<p>U HDZ-u potrebu gradnje kazališta pravdaju kao interesom za sve Hrvate u BiH. I taj izgovor demantira posjećenost na programima manifestacije “Dani Matice hrvatske”, jedne od najskupljih kulturnih manifestacija u našoj zemlji koja se finansira iz nekoliko izvora; Vlade Republike Hrvatske, Federacije BiH, HN kantona i, vjerovatno, Grada Mostara. Premda je ova manifestacija posvećena svim Hrvatima, tek poneki njen program bude upriličen izvan Mostara. Matica hrvatska svake godine potrudi se da angažira najveća umjetnička imena i najbolje ansamble iz Hrvatske, no to nije dovoljno za masovne posjete Mostaraca i Mostarki. Programi su osrednje posjećeni, što dovodi do zaključka da je u Mostaru previše kulture po glavi stanovnika.</p>
<p>Kandidaturu Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine gradonačelnik Ljubo Bešlić pokušao je iskoristiti da izgradi zgradu HNK, koja niti ima niti može imati valjanu građevinsku dozvolu bez Gradskog vijeća. Prema procjenama, realizacija projekta “Mostar 2024.” trebala bi koštati oko 20 miliona maraka, što za grad veličine Mostara nikako nije mali novac. Prethodno je gradsko čelništvo objavilo <em>Javni poziv</em> kako bi sve institucije, i vladine i nevladine, aplicirale s kulturnim programima, a oni su sebi dodijelili pravo da odlučuju u kojim bi se zgradama ti programi održavali, odnosno koje bi se zgrade od tog novca trebale izgraditi i obnoviti. Kazalište je, bez sumnje, na prvom mjestu. Ovu vrstu podvale osujetile su političke probosanske stranke na čelu sa SDA kada im je Bešlić, jer ne postoji Gradsko vijeće, pokušao podmetnuti da “bjanko” potpišu aplikaciju koju će poslati u Bruxelles. Bošnjaci su to odbili učiniti uz obrazloženje da je za to potrebno više transparentnosti. Istakli su kako to nikako ne znači i uskraćivanje podrške cijelom projektu i zamišljenoj ideji. Dio tima za izradu aplikacije izrazio je svoje negodovanje s takvim načinom planiranja i sada već djeluje u neprirodnim okolnostima.</p>
<p>Ni gradska administracija kojom rukovodi Bešlić nije sjedila skrštenih ruku. Daleko od očiju javnosti, sredinom prošle godine (19. jula 2018. godine), kod Nove Banke u Mostaru izvršena je novčana transakcija s računa Hrvatskog narodnog kazališta u korist Grada Mostara u iznosu od 244.495,39 KM na ime uplate javnih prihoda. Ni nadležne službe koje bi morale biti nisu upoznate o kakvim se javnim prihodima radi jer im nije dostupno rješenje po kojem je izvršena uplata, pa se zaključak sam po sebi nameće da je Bešlić na taj način platio “rentu” za zgradu Hrvatskog narodnog kazališta koja nema valjane građevinske dozvole.</p>
<p>Izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, što politički, što finansijski, podržava i prati svaka vlada Republike Hrvatske od Franje Tuđmana do Andreja Plenkovića. Finansijska podrška Vlade Hrvatske kontinuirana je, pozamašna i transparentna. S druge strane, kada je riječ o Bošnjacima i probosanskoj politici, tek rijetki pojedinci spremni su javno i transparentno o tome govoriti. Mostar, nakon što je upoznao “srpsko junaštvo”, jer su JNA i Vojska RS-a potpuno spržile ovaj grad, suočava se i s pogubnim posljedicama nasilnog nametanja hrvatske kulture.</p>
<p>Vjerovatno je baš na to mislio Miroslav Krleža kada je izrekao svoju čuvenu rečenicu koja se kao prokletstvo nadvila nad gradom na Neretvi: “Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture.” Priča kazuje da je u praskozorje druge agresije u Mostaru apsolvent književnosti u Zagrebu, rođeni Prijedorčanin i pripadnik Armije RBiH, čije ime nismo zapamtili, niti znamo je li uopće živ, kazao da postoji još jedna inačica ove Krležine izreke, a glasi: “Sačuvaj me, Bože, muslimanske naivnosti.” Čini se da ovu dopunu izreke tek počinjemo razumijevati. Možda je problem u razumijevanju pravde koja jeste univerzalna vrijednost, ali Bošnjaci smatraju da će sama po sebi doći i da se s time ne treba previše zamarati.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.