Nas agresori nikako nisu mogli poraziti, ni vojno ni kulturološki, i to je naša najveća pobjeda, a njihov najveći poraz. Radili smo predstave, koncerte, balete, gledali filmove tokom cijelog rata i prkosili divljacima i barbarima. Pokazali smo da smo drugačiji, pametniji i jači od “majmuna s brda”
“Ali, otkud Zilhad Ključanin, namćor i, kako Vi rekoste, đavolji sluga, u svim pjesničkim antologijama”, pitala sam jednom njegovog zakletog neprijatelja. “Čuj otkud? Zato što je dobar pjesnik”, odgovorio mi je s velikom žestinom. Zilhad Ključanin bio je pjesnik. Samo pjesnik. I ništa više, bez obzira na to koliko se trudio da bude sve drugo
Pedeset je ljudi ubijeno u ime religije i uvjerenja u čija je imena Zilhad Ključanin, ne bi li se liječio od svijeta ili od sebe samog, napisao milijun stihova. I mirnih i glasnih, i dijaloških i monoloških… O njima sam pisao. Svijet je zaista na kraju
Ondje gdje su besmislom rata i neviđenim sljepilom uma ostavljane kosti rasute po šumama, jezerima i rijekama, ondje gdje se često sanja najveći i posljednji san – san o pronalasku kostiju najmilijih, san o odlasku na mezar ili grob kraj kojeg će se moći nešto proučiti ili samo odšutjeti... – ondje gdje mrtvi još nisu pokopani, ili su pokopani samo dijelovi skeleta, pokoja pronađena kost ili koščica, ondje gdje mrtvi nemaju još ni jedan mezar, dogodi se, eto, da poneko ima i dva
Ibrahim Kajan, Krici i šaputanja. Putopisi iz Humske zemlje, “Bosanska riječ”, Tuzla, 2017.
U subotu, 13. maja, službeno je otvoreno 57. izdanje Venecijanskog bijenala sa 120 nacionalnih i devet transnacionalnih paviljona i ukupno 800 izloženih umjetničkih djela.
To je vrijeme kada u Evropi vlada inkvizicija i kada se ljudi spaljuju na lomačama, bivaju optuživani i ubijani po raznim osnovama, dok istovremeno na drugoj strani imamo akt koji je vrhunski dokaz civilizacije, a tračak ili nastavak tog dokumenta nalazi se upravo kod nas u Arhivu”
“Turska književnost u bosanskohercegovačkoj periodici”, Institut “Yunus Emre” Sarajevo, 2017, 978 str.
Neko voli ekonomski ibadet: oroči veliku sumu, pa godišnji dobitak ili, kako se to već u halal kontekstu zove, podijeli sirotinji. Dobar na dunjaluku, dobar na ahiretu. Ima ljudi koji organiziraju humanitarne aktivnosti, dijele pakete, kupuju krave povratnicima, uče djecu itd. Ali za one koji nisu od tog posla, preostaje im čitanje kao jedna od mnogih solipsističkih varijanti “ibadeta”
Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji
