“Od ljeta 2019. godine počeli smo projekt kursa bosanskog jezika jer sam se osjećao dužnim prema svim muhadžirima koji su tokom 133 godine od napuštanja rodne grude sačuvali i očuvali svoju kulturu i jezik. Shvatio sam da imam priliku da im pomognem na ovaj način i nastavim njihovu borbu za identitet, te ostavimo, ako ništa, nekoliko članova njihove zajednice koji će biti u stanju očuvati i prenijeti jezik na nove generacije”, kaže Muhamed Sporišević
Da su građani Bosne i Hercegovine onih 6,5 milijardi maraka bačenih u protekle četiri godine na kockanje, što dođe oko 2.000 maraka po glavi stanovnika BiH, malo pametnije potrošili, recimo da pokrenu bilo kakav vlastiti biznis, za 10 godina mogli bismo se nadati da će biti malo bolje nego danas
Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dva svjetska rata. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi
“Sada, hvala Bogu, ima ukupno sedmero djece na području Jeleča. Moje dvoje, u Suljevićima četvero i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi brojevi su super s obzirom na 2007. godinu, kada je bila utopija da dijete može pohađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala Bogu sada ih ima četvero. Ujutro, u 7:40 sati, četvero djece se okupi pred mojom kućom, pa ih svako jutro vozim u Miljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze pješke iz Govze, to je udaljeno oko tri i po kilometra. Ja se onda vratim kući, obavim svoje poslove i onda opet odem po njih u školu”
Trenutno uređenje BiH i odnos snaga na političkoj sceni ne dozvoljavaju ni javljanje primisli o obavezi koju kao narod imamo prema svojoj braći s kojom se sudbina poigrala na najmučniji način. Možda to i jeste tako. Međutim, ne smije ostati na tom odgovoru jer se ti Bošnjaci osjećaju kao dio jedne nacije kojoj je središte u Bosni i Hercegovini i ne smijemo ih se olahko odricati. Moramo učiniti korak dalje. Moramo, kako su to naši preci radili tokom historije, prevazići prepreku za koju svi tvrde da je neprelazna i nerješiva
Najveću prijetnju za Hollywood predstavlja “Netflix”, koji je uspio srušiti granicu između televizije i kina i jednako uspješno zavladati u oba ova svijeta. Zarađujući i snimajući više filmova negoli i jedan filmski studio u Americi, a nakon što je već osvojio zlatnog kipića u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma (2017), “Netflix” se u “oskarovsku utrku” vraća s 24 nominacije, ostavljajući iza sebe filmske imperije poput “Disneya” i “Sonyja”
“U selu Popov Most četnici Slijepčevići iz sela Prijeđel zatekli su u kući majku Hasana Vreve i Šerifa s njihovom i drugom djecom iz sela. U ključalu vodu u kazan uzimali su jedno po jedno dijete za noge i glavom gurali u ključalu vodu, dok im oči nisu iscurile i tako su u najtežim mukama umirali. Prema saznanju i pričanju, radi se o umoru na takav način 10-15 osoba (djece)”
“Već duže vrijeme kroz marketing stranih proizvoda do opasnih političkih izjava nabijaju nam se kompleksi inferiornosti. Sjetimo se nedavne Macronove izjave o Bosni i Hercegovini kao tempiranoj bombi. Treba ga podsjetiti da mu se kralj Luj XIV samo dva puta okupao u životu, dok smo mi tada imali javna kupatila i vodovode u svim čaršijama. Neki političari iz okruženja nam prijete i vrijeđaju nas, a mi kao trebamo da kupujemo proizvode kompanija čiji su vlasnici tajkuni njihovih političkih opcija”
Ponovo se nalazimo u istoj situaciji kao 2008. godine, samo se postavljaju dva pitanja. Prvo: Šta će biti okidač sloma, i drugo: Hoće li i pod kojim uvjetima kockari iz City of London i s Wall Streeta ponovo zatražiti i dobiti javni novac za pokriće svojih privatnih dugova? Obama je na početku prvog mandata obećao da se to više neće ponoviti, no zakonodavni okvir koji je nakon toga donesen nije dovoljan da to spriječi. Rast cijena plemenitih materijala početkom godine, zlato na više od 1.600 dolara za finu uncu, jedan je od pouzdanih pokazatelja dubine nadolazeće krize
Svjetske sile, tačnije zemlje Zapada, svoje paviljone imale su u Ulici nacija, na obali Sene, a među njima se našla i Bosna i Hercegovina, čiji se paviljon smjestio između Austrije i Mađarske. Bosna je bila jedina balkanska zemlja, osim Srbije, koja je imala svoj paviljon i jedina provincija Austro-Ugarske koja je imala samostalnu izložbu
