Trajemo više od 40 godina, generacije nas znaju, odrasle su na našim pjesmama. Možemo reći da smo uspješan bend. Možda je to u neku ruku bio Sizifov posao, gurati “hard 'n' heavy” kamen po brdima balkanskog neukusa koji je zahvatio ove ne baš sretne prostore. Međutim, ako znaš ko si, gdje si i šta želiš, tek tada možeš i publici dati dio neiskvarenog i iskrenog sebe

Razgovarao: Mirza ABAZ

Zele Lipovača, osnivač “Divljih jagoda” te jedan od najboljih gitarista i kompozitora u ovom dijelu svijeta, predstavio je početkom godine sa svojim kolegama Jukebox, novi studijski album grupe na čijem je čelu od 1977. godine.

Ovom pločom, koja predstavlja spoj novih i iznova snimljenih starih pjesama, a koju su posvetili umrlom klavijaturisti originalne postave Mustafi Ismailovskom Mucu, “Divlje jagode” slave četiri decenije aktivnog prisustva na muzičkoj sceni. Za potrebe njenog snimanja u ovu su se grupu nakratko vratili Mladen Vojičić Tifa, Sanin Karić, Žanil Tataj Žak, Nenad Borić i Edin Šehović Šeha, dok je Ante Toni Janković postao punopravni član grupe.

Svoj novi oblik dobile su pjesme Ulica na lošem glasu, Zbog tebe, draga, Sama si, Zauvijek tvoj, Sarajevo, ti i ja, Nemam ništa protiv i Zvijezda sjevera, a nova pjesma Virtualni svijet već je postala radijski hit. Do sada je nekoliko traka s albuma dobilo i svoje vizualno uobličenje, a posljednji u nizu snimljenih spotova jeste onaj za pjesmu Ulica na lošem glasu, koja je svoje originalno mjesto imala na ploči Stakleni hotel iz davne 1981. godine.

U razgovoru za Stav Zele Lipovača otkriva kako je teklo snimanja Jukeboxa, osvrće se na prethodnih 40 godina rada “Divljih jagoda” te govori kako planova i želja ne nedostaje i za naredne četiri decenije.

STAV: Novi album “Divljih jagoda” Jukebox predstavlja spoj novih pjesama i starih hitova u novom ruhu. Zašto ste se odlučili za takav koncept?

LIPOVAČA: Ideja za koncepciju albuma koji sadrži miks novih i remake nekih starih pjesama s početka karijere nije originalno moja. To je bila želja nekolicine naših najvatrenijih fanova. Meni se to činilo poprilično interesantno, tako da sam bez mnogo razmišljanja tu ideju prihvatio, misleći da je to možda najbolja opcija za album koji obilježava prvih 40 godina benda. Kada smo prije godinu i po krenuli s demosnimcima, shvatio sam da to ipak neće biti piece of cake i da će posao oko starih pjesama biti dosta teži i zahtjevniji nego da je album bio poput svih prethodnih. Osim numere Zauvijek tvoj, koja je i u vremenu kada je objavljena bila hit, izbor starih pjesama nije bio vezan za poznate ili pjesme koje su ostavile najviše traga.

STAV: Jukeboxom “Divlje jagode” slave 40 godina postojanja. Ovim ste povodom pozvali veliki broj bivših članova benda koji su uzeli učešće u njegovom snimanju. Je li bilo teško okupiti ekipu?

LIPOVAČA: U tih 40 godina nikada nisam odustajao od svojih zamisli i, kada sam počeo raditi ovaj album, bio sam sretan što je velika većina onih koji su u prošlosti bili dio “Divljih jagoda” pristala biti i dio proslave naših 40 godina rokenrola. Bilo je tehnički poprilično zahtjevno jer smo snimali i radili na različitim stranama svijeta, krenuvši od Švedske, preko Kanade, Sarajeva, Novog Sada, Zagreba itd. Snimanje se pretvorilo u veliku feštu koja je trajala skoro dvije godine, a Jukebox je došao kao šlag na tortu svima nama koji smo dali sve od sebe, vjerujući da će publika to prepoznati, kao i svaki put do sada.

STAV: Jukebox je u fizičkom formatu objavljen pod okriljem izdavačke kuće “Croatia Records”, a može se nabaviti i na digitalnim servisima za reprodukciju i preuzimanje zvuka. Koliko je danas teško izdati album u takozvanom fizičkom formatu?

LIPOVAČA: Diskografija kakvu smo nekada poznavali više ne postoji, ali to ne znači da je danas teže nego prije deset ili petnaest godina. Naprotiv, u vremenu globalne komunikacije mnogo je lakše nego prije. I dalje se većina diskografskih izdanja može nabaviti i u fizičkom obliku kao CD, ponekad i kao gramofonska ploča, ali u poređenju s prošlim vremenima, kada su se tiraži kretali u desetinama ili stotinama hiljada, njihova prodaja svedena je na nekoliko stotina ili, u najboljem slučaju, nekoliko hiljada.

STAV: Koliko je zapravo zvuk “Divljih jagoda” kroz vrijeme evoluirao i koliko je bilo teško zadržati autentičnost uzmemo li u obzir to da muzika, barem s tehnološke strane, iz dana u dan napreduje, transformira se, a i trendovi se mijenjaju?

ZELE: Tehnološki napredak u tom smislu ne može utjecati na autentičnost. Može utjecati na način snimanja, distribuciju, promociju, način na koji ljudi slušaju muziku ili može dosta olakšati stvari koje su prije bile zahtjevne i tehnički skoro neizvedive. Autentičnost je ono što autor ima u sebi, kako sebe manifestira kroz muziku, sve ono što osjeća i što hoće predstaviti publici. U tom smislu, “Divlje jagode” bile su i ostale rokenrol lokomotiva koja je uvijek bila ispred vremena i koja nikada nije vozila linijom manjeg otpora.

STAV: Koliko je teško biti komercijalno uspješan u svijetu muzike, a pritom ne izgubiti sebe, vlastiti stil i izričaj?

LIPOVAČA: “Divlje jagode” nikad nisu bile komercijalan bend. S druge strane, trajemo više od 40 godina, generacije nas znaju i odrasle su na našim pjesmama. Možemo reći da smo uspješan bend. Možda je to u neku ruku bio Sizifov posao, gurati “hard ‘n’ heavy” kamen po brdima balkanskog neukusa koji je zahvatio ove ne baš sretne prostore. Međutim, ako znaš ko si, gdje si i šta želiš, tek tada možeš i publici dati dio neiskvarenog i iskrenog sebe. Na kraju, ne treba ni generalizirati riječ publika. Publika u tom smislu teško može imati želja jer u velikoj većini nema tehničkog znanja da objasni šta želi. Ljudi osjete ili ne osjete pjesmu, stave je na repeat ili je nakon tri minute zaborave. Ne postoji formula kako napraviti pjesmu koja će u ljudima izazvati osjećaje. Kada razmišljam o posljednjih 40 godina, mogu reći da sam ostao apsolutno svoj i da iza svake pjesme koja je napravljena, kako za “Jagode”, tako i za druge bendove ili projekte, i dalje stoji dječak koji je davnih dana uzeo gitaru i svira onako kako misli, želi i osjeća.

STAV: Snimili ste dvanaest studijskih albuma, pjesme su uvrštene na deset kompilacija, izdate su desetine singlova. S kim je Vama, kao idejnom tvorcu i neospornom lideru “Divljih jagoda”, bilo najlakše sarađivati, s kim je bilo najteže, koji je Vama najdraži album, a koja je omiljena pjesma?

LIPOVAČA: Kako su “Divlje jagode” definitivno neobična pojava, posebno kada se uzme u obzir činjenica da je kroz bend prošao veliki broj svirača i pjevača, onda je logično da je svaki album priča za sebe. U tom je smislu i publika podijeljena, ali ni meni nije jednostavno biti objektivan. Kada bih sada izdvojio neki album, ili neku pjesmu kao najdražu, vjerovatno bih za nekoliko dana promijenio mišljenje. Razmišljati o svima koji su za prvih 40 godina prošli kroz bend slično je kao s albumima i pjesmama. Kako ni sam nisam idealan tip, onda mi je teško izdvojiti bilo koga da bih mogao reći da je s njim išlo 100 posto glatko i da nikada nije bilo problema. Ipak, malo je bendova i u svjetskim razmjerima koji se mogu pohvaliti da su nakon 30 ili 40 godina karijere, bez obzira na personalne promjene, ostali u dobrim, prijateljskim odnosima, a to je upravo slučaj s “Divljim jagodama”. Naravno, to ne znači da se neki nisu odmetnuli, ali sam sretan što smo velika većina nas sve ove godine u kontaktu.

STAV: Svima nam je poznato da ste jedan od najplodonosnijih autora s ovih prostora. Je li Vam se ikad desilo da objavite neku pjesmu ili album, a da nakon toga sami sebe korite jer ste nešto možda mogli bolje napraviti?

LIPOVAČA: Do sada nisam imao takvih problema i vjerovatno sam jedan od rijetkih koji ništa ne bi mijenjao kada je album gotov. Dati svoj maksimum jeste način na koji sam uradio sve albume do sada. Naravno, to ne znači da pjesme ne smiju doživjeti nove verzije, ali tek nakon što prođe 10, 20 ili više godina. To je uvijek izazov i podrazumijeva veliku dozu rizika, ali ako želiš biti kreativan i inovativan, trebaš raditi i takve projekte. Upravo smo to uradili na albumu Jukebox.

STAV: Kao jedan od rokenrol bardova s ovih prostora, sigurno ste u stanju da nam odgovorite na pitanje kakvo je Vaše viđenje trenutne muzičke scene kako u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, tako i na širem okruženju?

LIPOVAČA: Da ste mi ovo pitanje postavili prije desetak godina, dok sam bio u žiriju serijala Rat bendova, siguran sam da bih imao šta za reći. Nažalost, ja od tada, bez nekog posebnog razloga, ne pratim regionalnu estradu, pa mislim da nema smisla komentirati bilo šta vezano za zapadni Balkan.

STAV: Jukeboxom zaokružujete 40 godina karijere. Imaju li “Divlje jagode” planove za narednih 40 godina?

LIPOVAČA: Većina svirača su velika djeca, pa planova i želja ne nedostaje. Važno je znati kada je trenutak da kažete sami sebi: “Dosta je”, a za to ne treba puno pameti. Međutim, ima i onaj stih jedne naše pjesme koji kaže: “Ko to može znati…”