Amir Hadžić, jedan od poznatijih balkanskih youtubera, u skoro svakom svom prilogu vrijeđa bošnjački narod, vjernike muslimane i islam kao vjeru. Za njega je Bošnjak onaj koji ništa tuđe ne poštuje, “drogira se, puši, olajava, omalovažava, pije alkohol, ali svinjetinu ne mezi”. Vrijeđajući temelje islamskog vjerovanja, Hadžić ide i toliko daleko u pokušaju da bude sarkastičan da izmišlja Allahove riječi, pa kaže: “Lijepo je dragi Allah rek'o: 'Zabranjujem vam da mezite svinjetinu dok pijete alkohol'”

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

U Sarajevu će se krajem novembra održati treći “Balkan Tube Fest”, koji će okupiti najpoznatije balkanske youtubere i njihove fanove. Prethodna dva festivala održana su u Beogradu: na prvom se okupilo više od 5.000 posjetilaca, a na drugom čak 12.000. Brojevi govore da scena YouTubea iz dana u dan postaje sve popularnija. Ujedno, to je, osim zabave, i oblik zarade, a najpopularniji svjetski youtuberi zarađuju godišnje milione dolara. Iako pojedini youtuberi s Balkana, radeći ovaj posao, prehranjuju svoje porodice, oni ne zarađuju toliko dobro kako je to slučaj u zapadnim zemljama, ali je ipak svakim danom sve više onih koji se pokušavaju pronaći na ovoj sceni.

Postoje youtuberi koji humorom i skečevima zabavljaju one koji ih prate. Bude i onih što dijele korisne informacije, savjete u vezi s kuhanjem, novosti iz tehnologije, autoindustrije, mode i slično. Na prvi pogled sve izgleda kao još jedna dobra strana interneta, u ovom slučaju YouTube servisa. Dosta je i onih youtubera koji komentiraju popularne igrice dok ih igraju, zadobijajući time pažnju ljubitelja ove vrste zabave. Ima i onih koji svoju popularnost iskorištavaju za pokretanje humanitarnih apela, što je također pozitivna strana ove priče.

Međutim ova scena sa sobom nosi i različite opasnosti. Većina onih što prati balkanske YouTube “zabavljače”, ili one koji igraju igrice, jesu maloljetna djeca koja, kao što znamo, vole i igrice i “društveni život” na internetu. Za mnogu djecu, pojedini youtuberi postali su idoli koje nastoje oponašati, iako mnogi “popularni” balkanski youtuberi nisu mnogo stariji od svoje publike – riječ je o mladima između 20 i 25 godina. Većina klipova koje oni postavljaju sadrži veliki broj psovki, u njima se ismijavaju oni koji imaju drugačije mišljenje, ljudi se vrijeđaju po različitim osnovama, a prisutan je i govor mržnje, što sve utječe na odgoj i odrastanje njihovih maloljetnih fanova.

DJECA UČE KAKO “BOLJE” PSOVATI

Postoje i tzv. “drame”, odnosno svađe među youtuberima, u kojima djeca od 10 ili 12 godina, kao fanovi određenih youtubera, biraju strane i uključuju se u svađu izražavajući mržnju prema osobama koje poznaju samo preko YouTubea. Djeca u tim svađama komentiraju videa rječnikom koji nikako ne dolikuje njihovom uzrastu i u kojem nerijetko dominira mržnja.

Dokle ide dječije vezivanje za osobe koje su postale popularne na YouTubeu, pokazuje i posjeta Cazinu youtubera Vanimyja, odnosno Alena Žabe iz Zenice, vriska djece koja ga je pratila, želja za fotografiranjem, oponašanjem i slično. A ta djeca teško mogu biti svjesna da je ovakva popularnost od danas do sutra, s obzirom na to da je samo riječ o još jednom trenutnom trendu na internetu.

Jedan od posljednjih Vanimyjevih videa nosi naziv Kako zbariti djevojku, odnosno pičić, iako si ružan, kojeg je čak neugodno i slušati od silnih prostakluka, a teško je povjerovati da ima roditelja koji bi željeli da im dijete odrasta uz takve “savjete”.

Vanimy i prijatelji imaju i tzv. “braćalsku armiju”, odnosno grupu onih koji ih podržavaju na YouTubeu, pa se djeca-fanovi pozdravljaju s “gdje si, braćala”, “najjači smo, braćala” i slično.

U svojim pjesmama Vanimy poručuje onima “kojima propada YouTube kanal da počnu spremati ispite za faks”, iz čega djeca shvaćaju da je bolje biti youtuber nego studirati. U jednom drugom videu u kojem je skoro svaka druga riječ psovka Vanimy opisuje dan kada je “prvi put probao drogu”. Ovaj youtuber ima približno 390.000 pratilaca, većinom djece do 15 godina.

Postoje i oni youtuberi koji humor predstavljaju kroz ozbiljnije teme, kao što je Amir Hadžić, koji ima približno 200.000 pratilaca. Hadžić je još kao dijete počeo postavljati snimke na YouTube, a na jednom od ranih videa, “izazvan” problemima s radom interneta, psuje “sunce, hljeb, historiju vjerovanja, vjerske knjige, mezarove, dženaze”. Moglo bi se reći da je tada bio dijete, da mu se na tome ne može zamjeriti koliko nekom odraslom. Međutim, kada se pogledaju i njegovi noviji prilozi, primjetno je da se nije mnogo udaljio od tih svojih polazišta. Hadžić opisuje i kritizira, većinom kroz humor i sarkazam, događaje i aktuelnosti u našem društvu, kao što su nezaposlenost, korumpiranost policije, problemi sa zakonom i slično, odnosno teme na koje su ljudi ionako osjetljivi i upravo na taj “fazon” privlači fanove. Možda sve to i ne bi izgledalo toliko problematično da Hadžić nije opsjednut Bošnjacima, islamom i onima koji ih predstavljaju.

HADŽIĆEV KANAL MRŽNJE PREMA BOŠNJACIMA

Hadžić našu domovinu Bosnu i Hercegovinu naziva “mošnja i nehljebovina”, a za narod kaže da je “zatucan”, “nepismen” i “glup”. Za njega je prosječni “Bošnjo” onaj koji govori o islamu dok pije, koji govori da je haram krasti, ali da stalno krade od Srba, onaj koji “popije ponekad dok mu žena pere noge”. Bošnjak je za Hadžića osoba koja sve radi protivno zakonu, posao završava isključivo podmićivanjem, predstavlja ga kao nekoga ko, dok priča o Allahovoj kazni, pije rakiju, a u trenutku kada ismijava bošnjačke žene na videu se pojavljuje fotografija Bakire Hasečić, predsjednice Udruženja “Žena – žrtva rata”.

Hadžićeva mržnja prema Bošnjacima posve je otvorena. U jednom drugom videu ovaj youtuber ismijava bošnjački narod kritizirajući ga da je “uvijek protiv svega, ne znajući zašto”, da se buni i protiv obnove asfalta, gradnje dvorana i slično, odnosno, po njegovom mišljenju, prosječni je Bošnjak protiv svakog oblika napretka. Vrijeđajući vlastiti narod, kaže da Bosna “nikada neće biti kao zapadne zemlje dokle god ne izumre ova gamadurija”, pri čemu, očigledno, misli na kolektiv koji ismijava.

Kad nekoga izvrgava porugama, onda koristi imena Hakija, Mehemed, Devleta, Rahima, Ragip i slično, odnosno upotrebljava stara muslimanska imena. Osobe s ovim imenima uvijek predstavlja kao primitivne, nepismene i glupe, dok su, s druge strane, oni koji se zovu Marko, Ljubica i slično, po pravilu, kulturni. Ovi “kulturni” večeraju uz vino, s djecom skupa rade matematiku kako bi slabe ocjene bile ispravljene i slično. U braku “Hakije i Rukije” sve je suprotno idili “kulturne obitelji”, stalno se psuje, djetetu se upućuju riječi kao što su “konjino, bilmeze, majmune, hoćeš da te zdrobim”. Hadžić kao da želi pokazati da Bošnjaci jedino na takav način odgajaju svoju djecu.

Za Bošnjake tvrdi da su narod “koji misli da sve druge narode treba pobiti i mrziti”, pa s tim u vezi kaže: “Da ne bi bio izdajnik u Bosni, moraš mrziti sve ljude koji se zovu Mirko bez ikakvog razloga, smatrati samo da si ti dobar i pametan, udarati djecu da se vaspitaju, poželjno je povremeno udarati ženu, moraš biti musliman i vjerovati u Allaha.”

Hadžić u skoro svakom svom prilogu vrijeđa bošnjački narod, vjernike muslimane i islam kao vjeru. Za njega je Bošnjak onaj koji ništa tuđe ne poštuje, “drogira se, puši, olajava, omalovažava, pije alkohol, ali svinjetinu ne mezi”. Vrijeđajući temelje islamskog vjerovanja, Hadžić ide i toliko daleko u pokušaju da bude sarkastičan da izmišlja Allahove riječi, pa kaže: “Lijepo je dragi Allah rek'o: ‘Zabranjujem vam da mezite svinjetinu dok pijete alkohol’.”

Za sebe veli da nije musliman, te da je najbliže što ga opisuje “agnosticizam”. Izdiže se iznad “prosječnog Bošnje”, ali ga očito niko nije naučio da poštivanje tuđeg nije samo osobina “Bošnja”, već da je to ljudska osobina koja i njemu nalaže da poštuje vjeru i ono što je najsvetije u njoj. A Hadžić se, dok izgovara Allahovo ime, krsti, a dok govori “Allah džellešanuhu”, krevelji se, vidno ismijavajući ono što izgovora.

Izrugujući se onima koji iz vjerskih razloga ne slave Novu godinu, Hadžić kaže: “Nemojte obilježavati Novu godinu, obilježavate katolički praznik – jarane moj, obilježavam ti ja mater, zapišam je ovako i obilježim je za cijeli život.”

Opisujući “prosječnog muslimana”, kaže da je on “konjina, seljačina”, a da “prosječna bošnjačka hanuma svoje dijete u mejtef prati riječima ‘mrš u mejtef’”.

DISKRIMINACIJA NA OSNOVU OBRAZOVANJA I GODINA

Često se Hadžić u svojim prilozima dotiče i politike, u čemu su mu bolna tačka SDA i član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović. Teško da se nađe neki problem u društvu koji s njima ne povezuje. Ali i u “obračunu” sa SDA Hadžić ne propušta iskazati mržnju prema Bošnjacima, odnosno narodu koji glasa za ovu stranku, pa kaže: “2050. godine se očekuje da će SDA izgubiti izbore zato što bi trebali pomrijeti ovi što glasaju za njih i biti pokopani kao životinje.”

Skoro da nema priloga u kojem ne psuje i u kojem ne upotrebljava vulgarni rječnik. U jednom videu kaže da “kod nas stare nane s četiri osnovne odlučuju na izborima; hoće mi baba ovdje odlučivati o društveno-ekonomskom napretku”. U Bosni i Hercegovini, zaboravlja Hadžić, vlada demokratija, svaki je građanin slobodan da “voli” ili “ne voli” određenu političku stranku. Međutim, “nane s četiri osnovne” jesu žene koje se ne mogu vezati samo za neku političku stranku. Te su nane jedan od simbola ove države, jedan od njenih stubova, to su žene koje su pripremale hranu, prale odjeću vojnicima koji su branili ovu državu u ratu u kojem Hadžić nije bio ni rođen, i to sve da bi danas i on mogao slobodno živjeti na ovim prostorima. Međutim, slobodno živjeti ne znači i uzimati sebi za pravo da se može pljuvati po onome što su vrijednosti bošnjačkog naroda koji je, htio to Hadžič ili ne, 51 posto u ovoj državi. Te su vrijednosti i u nanama koje on omalovažava; u onima koji nose imena Hakija, Rahima, Ragip kulturne su vrijednosti koje on ismijava.

Hadžić je svoje klipove započeo kopiranjem drugih poznatih komičara, a s vremenom je svoj YouTube kanal pretvorio u kanal mržnje prema Bošnjacima i svemu što je za njih vezano. Dosta je njegovih pratilaca iz susjednih zemalja, što je i razumljivo s obzirom na sadržaj. Međutim, pitanje je koliko smo mi svjesni šta nam djeca gledaju i koga uzimaju za “idole”?

Ako pogledate dječije YouTube kanale, vidjet ćete čak i djecu od sedam-osam godina kako više psuju nego šta bilo drugo pričaju, vidjet ćete djevojčice od desetak godina koje daju savjete za noćno šminkanje, kao i za dnevno školsko šminkanje, dječake od dvanaest godina koji navečer u dva sata zovu “vruće oglase”, djevojčicu koja plače na videu zbog negativnih komentara koje je dobila ispod svog priloga. Poznat je i slučaj djevojčice koja je na YouTubeu postavila svoju emotivnu priču o tome kako ju je ostavio momak, govoreći o svojim osjećajima, što je postalo predmetom ismijavanja u cijeloj regiji. Ta se djevojčica ugledala na “popularne” yotubere te “podijelila” priču iz svog života. Poslije su objavljivane i vijesti s tvrdnjom da je djevojčica pokušala samoubistvo zbog silnih uvredljivih komentara. Nepotrebno je govoriti da je potom “ugasila” sve svoje profile na društvenim mrežama.

Tačno je da postoje i pozitivni primjeri, od kojih su neki spomenuti na početku ovog teksta, što ne umanjuje opasnost koju ova scena donosi. Na “Balkan Tube Festu” u Sarajevu okupit će se fanovi popularnih youtubera, većinom djeca koja u njima vide idole, koja se osjećaju kao dio “braćalske armije” i koja se, psujući, ismijavajući, omalovažavajući druge, trude biti kao “oni”. Možda je vrijeme da se ozbiljnije počne shvaćati ono upozorenje koje svakodnevno viđamo i nerijetko zanemarujemo: “Roditeljska pažnja!”