Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze '94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Nepun mjesec dana prije 25. godišnjice jedne od najvažnijih i najbriljantnijih pobjeda jedinica Petog korpusa, akcije “Breza ‘94”, iz štampe je izišla istoimena monografija. Autor knjige ratni je komandant 505. brigade, pukovnik Sead Jusić. Riječ je o obimnoj knjizi vrhunskog sadržaja i kvaliteta, urađenoj po najvišim dizajnerskim i estetskim standardima. Kao izdavač knjige pojavljuju se Udruženje “505. viteška bužimska” te Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Sarajevo na čelu s prof. dr. Sanjinom Kodrićem. Knjiga Breza ‘94 – Bužimska bosanska bitka urađena je u koloru, tvrdog je uveza, a njenu recenziju potpisuju akademik Mujo Demirović, prof. dr. Selmo Cikotić i prof. dr. Senadin Lavić. Za prelijep i dopadljiv dizajn potrudio se Nermin Nino Kasupović. Prvu promociju knjiga je imala u Bužimu 15. augusta, u povodu 27. godišnjice 505. brigade, nakon čega je promovirana u Memorijalnom centru Kovači u Sarajevu 13. septembra 2019. godine.

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze ‘94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca. Pored uvoda, knjiga je podijeljena na još sedam poglavlja. Sead Jusić se s činom poručnika 21. aprila 1992. priključio Teritorijalnoj odbrani Bužim. Poslije nekoliko značajnih funkcija, u augustu iste godine postavljen je na poziciju komandanta Trećeg odreda / bataljona 105/505, poziciju na kojoj će ostati do oktobra 1994. godine. Nakon toga, sve do 5. augusta 1995. bio je pomoćnik načelnika štaba operativno-nastavnih poslova. Od 5. augusta 1995. do 6. juna 1996. godine obnašao je funkciju komandanta 505. viteške bužimske brigade.

U prvom poglavlju autor piše o agresiji i ratnom toku od 1992. do 1994. godine, pritom navodeći ključne momente organizacije odbrane i ustroja jedinica 105/505. brigade, potom piše o trnovitom putu Izeta Nanića od početnih osporavanja i pokušaja njegove smjene do neospornog autoriteta nakon bitke “Munja ‘93”, opisuje važnije bitke prije “Breze ‘94”, nastanak, borbe i slamanje “prve autonomije”, odnos vojnih i političkih struktura u Bužimu i na Bihaćkom okrugu i slično. Drugo i treće poglavlje posvećeni su operaciji “Breza ‘94”, odnosno “Brezi s druge strane”. Slijedi poglavlje o svjedočenjima 15 sudionika ove akcije: Nijaza Veladžića Veljuna, Nermina Šabića, Agana Elkasovića, Refika Kaukovića, Razima Halkića, Alije Osmanovića, Agana Skenderovića, Dursuma Dizdarevića, Zijada Nanića, Halila Čovića, Fikreta Bašića, Remzije Mulalića, Abdije Baltića, Senada Saračevića i Alage Pašića. Peto poglavlje Jusić je posvetio komandantu Izetu Naniću, naslovivši ga Nanićevim kodnim imenom “Igman”, pri tom ističući da je tih 10-ak stranica tek mali dio onoga što bi se o njemu moglo napisati. Tu je i poglavlje o sjećanju na heroje Mehu Bašića, Muharema Šahinovića Harija te Safeta Baltića, kao i podaci o 52 poginula pripadnika 505. bužimske i 511. slavne krupske brigade u akciji “Breza ‘94”, ali i svim ostalim napadima u toku cijelog mjeseca septembra 1994. godine na širem rejonu Suhe Međe. Posljednje poglavlje nosi naziv Dova za domovinu.

PISANJE KNJIGE KAO DUG PREMA SABORCIMA

Kako to u predgovoru piše, autor Jusić nije siguran da li je 25 godina proteka vremena dovoljno da bi se izbjegla subjektivnost u pisanju vlastitih iskustava. Međutim, čini se da je njegov glavni motiv pisanja ove knjige bio bojazan da bi “svako daljnje čekanje ili odlaganje nosilo dvije opasnosti, da sjećanja polako izblijede i da se prepričavanjem izvitopere.” Jusić je mišljenja da je njegov “dug prema saborcima koji su dali živote pri slamanju jedne od najvećih ofanziva zločinačke horde ratnog zločinca Ratka Mladića na slobodni Bihaćki okrug ostaviti živo svjedočenje i njihovoj i našoj djeci, a kao sjećanje na njihove očeve i narod Bužima i Bihaćkog okruga koji položiše živote za slobodu i opstanak jedine nam države Bosne i Hercegovine.”

U fokus svog interesa pukovnik Jusić postavio je dva pitanja do čijih je odgovora pokušavao doći i na taj način pojasniti suštinu neprijateljske namjere, ali i razloge gotovo nestvarne odbrane i blistave pobjede komandanta Nanića i njegovih saboraca i saradnika. Prvo pitanje bilo je: “Zbog čega je zapravo ratni zločinac Ratko Mladić izabrao baš taj pravac na samoj međi, na granici s Republikom Hrvatskom, gdje su jedinice 505. brigade sa svojim položajima bile znatno dominantnije u odnosu na njegovu vojsku?” Dakle, zbog čega je izabrao pravac na kojem je bilo dosta teže primijeniti oklopno-mehanizovane snage nego na najmanje dvadesetak drugih pravaca širom Bihaćkog okruga? I drugo pitanje: “Kako je bilo moguće da je na prostoru Bužima, koji je prije rata bio nepoznat prostor u sastavu općine Bosanska Krupa, bilo moguće da nastane vojna snaga 105/505. brigade koja je u stanju slomiti najelitnije Mladićeve jedinice u jednoj takvoj operaciji?” Odgovor na prvo pitanje Jusić pronalazi u povijesnim razlozima i želji za osvetom. Naime, u vrijeme Velike istočne krize (1875–1878) jedan od ključnih ustanaka pravoslavnog stanovništva bio je onaj na Suhoj Međi. Taj ustanak koji je trajao od 1875. do 1876. godine direktno je vodio srpski knez Petar Karađorđević Mrkonjić, o čemu, pored historiografske literature, svjedoči i očuvani spomenik na Ćorkovači podignut u periodu Kraljevine SHS. U svom dnevniku koji je kasnije objavljen pod nazivom Dnevni zapisi jednog ustaša o bosansko-hercegovačkom ustanku 1875.-1876. godine Karađorđević je zapisao: “Danas su nam Turci poručili aber da ćemo se mi iz Ćorkovače iseliti ili će oni iz Bužima. Bogme će ovo posljednje biti, oni bez 10.000 ne mogu nama ništa učiniti…” Kako je Karađorđević izgubio bitku s Bužimljanima, očigledno je da je navedeni poraz ostao duboko urezan u srpskoj svijesti, a sam Mladić se po svaku cijenu 118 godina kasnije želio osvetiti Bužimljanima u akciji “Breza ‘94”.

Krajem augusta 1994. godine, nekoliko dana prije otpočinjanja “Breze”, obrazlažući suštinu operacije, Mladić je kazao: “Cilj predstojeće operacije je slomiti 505. bužimsku brigadu, kičmu Petog korpusa, i pravcem Cazinska greda izbiti na aerodrom Željava. Podijeliti Bihaćki okrug u dva dijela, u sjevernom ustoličiti Fikreta Abdića, a u južnom tražiti nove abdiće.” Mladić tada izjavljuje da je ovo operacija svih vjekova i da se Turcima od njihovog dolaska osvete za sva zla što su počinili. U zarobljenom dnevniku njegova saradnika Save Sokanovića je, između ostalog, zapisano i to da “od ishoda ove operacije zavisi hoćemo li mi imati ponos ili nećemo”. Drugom pitanju, a koje se tiče toga kako su Nanić i Bužimljani, jednim dijelom i Krupljani, uspjeli najprije sedam dana odolijevati deseterostruko nadmoćnijoj vojnoj sili, a potom osmi dan istu tu silu baciti na koljena i nagnati u bjekstvo, zajedno s njenim komandantom, autor Sead Jusić suprotstavlja najveći dio knjige, gdje se njenim iščitavanjem s lahkoćom može doći do traženog odgovora.

KNJIGA KOJA ĆE ČUVATI ISTINU O ODBRANI BOSNE

Prvi od recenzenata knjige, akademik Mujo Demirović, tvrdi da je poslije rata napisano dosta dobrih i manje dobrih knjiga, ali da Jusićeva knjiga spada među ponajbolje. Ova knjiga, Breza 94 – Bužimska bosanska bitka, kako kaže, do detalja opisuje neprijateljsku ofanzivu na Bihaćki okrug pod nazivom operacija “Breza ‘94”, ali i procese i izazove kroz koje su prošli komandant Nanić i njegovi saradnici dok je nastajala jedna od najboljih brigada Armije RBiH. “Sead Jusić prikazuje agresorsku operaciju ‘Breza '94’ kao ključni događaj u svakoj priči, čineći to na izvanredno dinamičan dramaturški način. Studioznim iščitavanjem teksta ove knjige shvatamo da je njena suština u samom naslovu Bužimska bosanska bitka. Način na koji je autor opisao iskušenja i izazove koje je prošao komandant Nanić sa svojim saradnicima na putu da ostane na kursu borbe za Bosnu i Hercegovinu u potpunosti mu daje za pravo da ova knjiga nosi ovakav naziv”, navodi akademik Mujo Demirović.

U drugoj recenziji prof. dr. Selmo Cikotić piše da ova knjiga, “napisana iz subjektivne perspektive Seada Jusića, nudi veliki broj objektivnih argumenata, dokumenata, činjenica, iskaza i podataka do mjere da se može tvrditi da predstavlja ozbiljan doprinos utvrđivanju istine o ‘čudu bosanskog otpora’, posebno onog koji se dešavao na prostorima na kojima je svoja dejstva izvodila bužimska 505. vmtbr.” Kako kaže, knjiga je napisana razumljivim i čitkim jezikom, koji ima formu opservacija i sjećanja kompetentnog vojnika i komandanta. U vrlo opsežnoj recenziji Cikotić, između ostalog, piše: “Autor je na zanimljiv način integrirao vlastita sjećanja i bilješke s velikim brojem dokumenata i činjenica, s jedne, te s velikim brojem pojedinačnih iskaza drugih pojedinaca, s druge strane. U iskazima koji su sadržani u knjizi prepliću se sjećanja i mišljenja bužimskih heroja, autorovih saboraca, pripadnika drugih jedinica 5. korpusa koji su učestvovali u nekim dejstvima skupa sa pripadnicima 505. vmtbr, ali i tekstovi iz knjiga, neposredni iskazi ili dnevničke bilješke pripadnika neprijateljskih snaga, koji su u istim bitkama učestvovali sa suprotne strane. Upravo ova činjenica potvrđuje namjeru autora da postigne što objektivniji i korektniji prikaz dramatičnih događaja koji daju odgovor na pitanje zašto i kako je odbranjen Bužim, Bihaćki okrug i Republika Bosna i Hercegovina.”

Posljednju recenziju potpisuje prof. dr. Senadin Lavić, koji ističe da “ovim rukopisom Jusić želi sačuvati realnu povijesnu sliku o komandantu Naniću i Bužimljanima, krajiškim lavovima, svjestan da istina često biva potisnuta ako nije pred kamerama metropole, vladajuće politike i ideologije, grupe istomišljenika”, pritom naglašavajući Jusićevo upozorenje da se “nakon rata u nekim krugovima nastojalo maksimalno relativizirati i umanjiti uloga Izeta Nanića i njegove 505. viteške bužimske brigade retroaktivnim dizajniranjem ratnih uloga komandanata i jedinica Petog korpusa”. Jednako kao i autor, ali i druga dvojica recenzenata, i Lavić potvrđuje činjenicu da je pobjeda od 12. septembra sasvim sigurno odredila daljnji tok rata na prostorima Bosanske krajine i dovela do svijesti da organizirane jedinice Armije RBiH mogu zaustaviti i pobijediti agresorsku vojsku u složenim vojnim operacijama. “Ovaj rukopis će generacijama služiti kao dokument – pamćenje ljudi koji su odbranili Bosnu od srpskih agresora i osigurali njezin politički opstanak i budućnost. To je neprocjenjiva vrijednost rukopisa i cjelokupnog pothvata autora da sačuva znanje o događajima iz bužimsko-bosanske prošlosti koja govori o moralnoj čvrstini i odvažnosti bosanskih lavova s Krajine. Stoga, sasvim sretan da se pojavio jedan ovakav rukopis, koji čuva sjećanje na hrabre ljude, velike ratnike i vojskovođe Bosne, podržavam nastojanje autora i preporučujem ga za štampanje i javno objavljivanje kao dokument koji će čuvati istinu o odbrani Bosne od srpskog agresora”, završava Lavić.

Pri prvom susretu s ovom kvalitetno napisanom i dizajnerski oblikovanom monografijom moćnog podnaslova Bužimska bosanska bitka stječe se dojam da je ona doista dostojna boja koji opisuje. A tek njenim laganim prelistavanjem, temeljitim čitanjem sadržaja osnovnog teksta, potom izvještaja s referiranja, analizom topografskih karata s prikazom odvijanja obostranih borbenih dejstava, razgledavanjem fotografija terena, učesnika i slično, svaki istinski čitalac patriotskog svjetonazora susrest će se s pregršt dojmova koji će ga učiniti ponosnim pripadnikom bosanskog naroda koji se uspio odbraniti od nemani zla i koji je i u najtežim vremenima imao odgovor na brojne izazove koji su se pred njega postavljali. Stoga, može se slobodno kazati da će knjiga Breza ‘94 – Bužimska bosanska bitka, pored svih ostalih značajnosti, u najvećoj mjeri doprinijeti da se ova “epska” bitka kolosalne važnosti za ishod rata u Bosni i Hercegovini podigne na zasluženi pijedestal najvećih i najsvjetlijih pobjeda Armije Republike Bosne i Hercegovine, ali isto tako i u pročelje najvećih i najsramnijih poraza srpske vojske u proteklom ratu.