“Svojim istraživanjima na bezbroj argumenata i bezbroj konstatacija i analiza Ibrahim Pašić suvereno pokazuje da su stećak i nišan organski srasli, da među njima postoji veza i da su oni simboli koji kazuju na koji način se etnos u Bosni i Hercegovini, prije svega bošnjački matični narod, razvija, koje porijeklo ima i šta sve to znači u širem historijskom smislu”

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Prošle je sedmice u Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana promocija knjige Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini akademika Ibrahima Pašića. Promociju su organizirali Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” i Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, uz podršku Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića. Promotori ove knjige bili su prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK “Preporod”, prof. dr. Dževad Jahić, prijatelj i kolega Ibrahima Pašića, prof. dr. Nedžad Mulabegović, predsjednik VKBI, Hasib Muhović, dugogodišnji prijatelj Ibrahima Pašića, Senadin Lavić, predsjednik BZK “Preporod” u vrijeme kada je objavljena ova Pašićeva knjiga, i dr. Haris Silajdžić, a promociji su prisustvovali Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske, Kenan Vrbanjac, predsjednik “Merhameta”, kao i brojni drugi političari, univerzitetski profesori, kulturni radnici i studenti.

Ibrahim Pašić bio je profesor na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, te profesor na Američkom univerzitetu u BiH, kao i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Bavio se starijom i srednjovjekovnom historijom Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, a naročito pitanjima etnogeneze i historijske onomastike, te bosanskim stećcima i nišanima u Bosni. Uz veliki broj pojedinačnih radova, autor je i brojnih knjiga: Zločin u Ahatovićima (1993), Toponimska srbizacija Glasinca (1996), Od hajduka do četnika: Stradanja i genocid nad glasinačkim Bošnjacima od najstarijih vremena do 1994. godine (2000), Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne (2006), Predslavenski korijeni Bošnjaka u četiri toma i Od stećaka do nišana u Bosni i Hercegovini (2017).

Na početku promocije istaknuto je da je Pašić napisao niz iznimno značajnih djela posvećenih najstarijim korijenima Bosne, čime je pionirskim istraživačkim radovima otvorio i trasirao put mnogim današnjim istraživačima koji nastavljaju naučno-istraživačkim poduhvatima pronalaska istine o Bosni i o njenom narodu čija je historija više od stoljeća potiskivana i uveliko plagirana.

NIJE VJEROVAO U NAUKU KOJA SLUŽI SAMOJ SEBI

Knjiga Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini, čiji je izdavač Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, napisana je pred samu smrt profesora Pašića, te je, prema riječima Sanjina Kodrića, ova promocija dio duga prema njenom autoru. “Stjecajem okolnosti, promocija kasni nešto više od dvije godine. O Ibrahimu Pašiću i značaju ove knjige nažalost ne mogu i ne želim govoriti, jer bi to bilo neprimjereno budući da je Ibrahim Pašić moj punac. Kao svjedok nastanka ove, kao i prethodnih Ibrahimovih knjiga, želim reći da je ova knjiga plod jednog nevjerovatno posvećenog i predanog naučnog rada. Za razliku od prethodnih, ovu knjigu Ibrahim Pašić pisao je sa slutnjom, a kasnije i sa sviješću da je teško bolestan. Međutim, to ga nije spriječilo da knjigu završi, već naprotiv. Pašić nije želio započeti liječenje sve do trenutka dok knjiga nije bila gotova, jer je znao da, onoga trenutka kada se uhvati u koštac s bolešću, tog će trenutka prestati njegovo do kraja posvećeno i predano bavljenje onim pitanjima o kojima ova knjiga govori.”

Pašićeva opsesija, nastavlja Kodrić, bila je ta nepoznata, skrajnuta, marginalizirana, zabranjena, prešućena povijest Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. “To je ono o čemu je Ibrahim napisao niz knjiga, niz radova, i to je ono što je zapravo bio osnovni motiv njegovog naučnog bavljenja. Time dolazimo do jedne vrlo važne karakteristike Ibrahima kao naučnika, kojoj sam bio i neposredni svjedok, a to je duboka svijest o široj društvenoj važnosti nacionalnih naučnih istraživanja. Ibrahim nije vjerovao u nauku koja služi samoj sebi, niti je vjerovao u nauku koja služi samo izgradnji autoriteta i etabliranju autora, već je zapravo vjerovao u nauku koja rješava temeljna pitanja države i naroda. Jedna od takvih njegovih knjiga je upravo i ova knjiga koju danas promoviramo”, kazao je Kodrić, te dodao da je Ibrahim Pašić bio naučnik koji je vjerovao u naučni rad i da se tu davao cijelim svojim bićem.

“Tako da je ova knjiga nastala kako na temelju vrlo opsežnih i dubokih arhivskih istraživanja, tako i na temelju terenskih istraživanja, jer je svaki lokalitet na kojem kohabitiraju stećci i nišani Ibrahim obišao svojom nogom, svojom mišlju, pameću i uvidom i na temelju toga gradio priču o nama. To je priča da i ispod stećaka i ispod nišana leže isti ljudi ove zemlje, leže doslovno naši preci, pri čemu je Ibrahim vrlo egzaktno pokazao da Bošnjaci nisu neki strani, tuđinski, anadolijski, azijatski, istočnjački element, ili istočnjački i osmanlijski ostatak u ovoj zemlji, nego da su Bošnjaci stari bosanski i stari evropski narod. To ova knjiga pokazuje jasno, egzaktno, na osnovu onoga što su neupitni tragovi postojanja, života i smrti bosanskih i bošnjačkih ljudi na ovoj našoj jedinoj bosanskoj zemlji”, poručuje Kodrić.

Prisutnima se u ime porodice obratio i Edin Pašić, sin profesora Ibrahima, pojasnivši kako je, trudeći se da dođu novi mladi naučnici koji će nastaviti rad Ibrahima Pašića, donijeta odluka da se u okviru BZK “Preporod” osnuje Fond “Ibrahim Pašić”, koji će finansirati studente, radove i istraživanja na teme kojima se bavio Ibrahim Pašić.

Profesor Dževad Jahić naglasio je u svom obraćanju da je govorio, a i u više navrata to i napisao, kako je istraživački poduhvat Ibrahima Pašića poduhvat po kojem će se, ako Bog da, u budućnosti računati neka raskršća i neke granice kada je riječ o historiji i uopće o Bosni kao kulturno-historijskom prostoru. Prokomentirao je i to da je naučni događaj Ibrahima Pašića veliki događaj, te da je Ibrahim Pašić bio i ostao čudesna pojava koja je mogla dnevno raditi po 14 ili 16 sati i koja ništa od naučnih pitanja i problema nije prepuštala slučaju.

STEĆCI NISU ZAJEDNIČKO DOBRO

“Jer, Ibrahim Pašić je čovjek koji je zaredom objavljujući knjige naišao na jedan istraživački problem koji je prvorazredni za nauku u Bosni i Hercegovini i za balkansku nauku uopće, a to je pitanje kontinuiteta, pitanje substrata, pitanje o kojem duže vremena naša šira nauka piše, izučava, istražuje, ali uveliko i manipulira. Nije se nikada desio u historijskoj nauci Bosne i Hercegovine čovjek koji je na takav način proniknuo u apsurde netačnosti, površnosti onih naučnih autoriteta koji su doskora o Bosni govorili, ali je Pašićevo posmatračko oko bilo oštrije i ono što je Ibrahim Pašić često nazivao falsifikatima zapravo je razobličeno njegovim naučnim poduhvatom. Nažalost, ni uža naučna javnost, a da ne govorimo šira, pogotovo ona u historijskoj nauci, ne zna i još toga nije svjesna do kakvih je zaključaka istraživač Ibrahim Pašić došao. Ovdje se mora to naglasiti da je najveća novina u našoj nauci to što je Ibrahim Pašić kombinirao historijski metod s lingvističkim, odnosno onomastičkim i da je on u historiji balkanske nauke, da je tako nazovem, jedan od možda dvojice-trojice ljudi koji je bio svjestan toga da historija svojom metodologijom može donekle doći i ne može dalje, a onda to dalje može lingvistika, onomastika, etimologija”, objasnio je Jahić.

Za Ibrahima Pašića kaže se, pojašnjava Jahić, da je bio priučeni lingvist i većinom se vrlo hrabro bavio etimologijom. “A ko se god bavio etimologijom morao je biti spreman da se oklizne, da se otaliza, kako mi to u bosanskom jeziku kažemo. Ibrahim Pašić se također talizao, ali, njegova otkrića u etimologiji zaista su maestralna, bez obzira na to što u svakoj etimologiji i svakom etimološkom istraživanju ima promašaja. Koliko je god u prethodnim knjigama Ibrahim Pašić sve bolje, vještije i ubjedljivije kombinirao historijsku i lingvističku metodologiju, toliko je uspio u ovoj knjizi kombinirati sve to i tim kombinacijama još dodati i druge kombinacije, produbiti ih. U ovoj knjizi on kaže da je kombinirao arheološke i etnološke metode. Ono što je potrebno o Ibrahimu Pašiću reći jeste da je to čovjek koji je nauci vratio dostojanstvo, prije svega u smislu analize tzv. sekundarne građe. On je bio velemajstor u analizi te sekundarne građe, tj. izvora koji su u knjigama. Milimetarski tačno i precizno analizirao je sva ona mišljenja koja su dovodila u pitanje nešto što je predslavenski kontinuitet same Bosne, nešto gdje je pronalazio stravične praznine i pukotine u tvrdnjama izuzetnih naučnih autoriteta, ali su te tvrdnje uvijek bile ideološki obojene, ideološki nabijene.”

Jahić potrctava da je Ibrahim Pašić bio nemilosrdan u odnosu na takvu ideološku nabijenost, te da je demistificirao mnogo toga što se u nauci doskoro nasljeđivalo. “Njegova otkrića, kada je riječ o srednjovjekovnom kontinuitetu, o tome kako se nazivi koji su ostali i koji čuvaju najveću starinu, ne samo jezika već i prošlosti jednog prostora i naroda, razumijevaju i analiziraju i šta oni pokazuju, zaista su velika vrijednost naše nauke. Ali, ono što je Pašić uradio u knjizi Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini jeste to da je na jedan totalno naučni način pokazao koja veza postoji između onoga što jeste stećak i onoga što jeste nišan, i na koji način se u toj oblasti istraživanja može pokazati sve ono što, nažalost, postoji u nauci, a što dovodi u pitanje autentičnost stećka i njegov historijski značaj i njegovu maticu Bosnu. Svojim istraživanjima na bezbroj argumenata i bezbroj konstatacija i analiza Ibrahim Pašić suvereno pokazuje da su stećak i nišan organski srasli, da među njima postoji veza i da su oni simboli koji kazuju na koji način se etnos u Bosni i Hercegovini, prije svega bošnjački matični narod, razvija, koje porijeklo ima i šta sve to znači u širem historijskom smislu.”

Jahić se u svom opsežnom i inspirativnom izlaganju dotakao i Pašićevog demistificiranja pokušaja da se stećak proglasi zajedničkim dobrom susjednih nam država i da se na taj način pomalo demontira njegova bosanska matičnost. “To što je u ovoj knjizi uradio Ibrahim Pašić od stotinu ili dvije stotine argumenata dovoljno je svega nekoliko njih da razbiju ovu ideju stećaka kao zajedničkog dobra. Nadam se da će nam nauka biti dovoljna da napokon u tom smislu dođemo na zelenu granu saznanja da Bosni i ovoj državi i ovom matičnom narodu, kao i drugim narodima u našoj državi, nauka ide naruku, a da je Ibrahim Pašić možda nagovještaj jednog novog vremena u kojem će se Bosna drugačije u nauci tretirati i u kojoj će Bosna napokon sama sebe sebi i svojim istraživačima objašnjavati. Onda će njeni mladi istraživači demistificirati mnoge naslijeđene netačnosti i falsifikate u nauci i odazvati se pozivu i zavjetu Ibrahima Pašića, jer on svoj istraživački poduhvat od 10 ili 11 knjiga smatra samo polazištem za nova istraživanja u okvirima kombiniranja ovih metoda i teza koje je iznio”, konstatirao je Dževad Jahić.