U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka

Piše: Damir HADŽIĆ

Iako je javna tajna da teroristička organizacija FETÖ, odnosno Gülenov “Hizmet”, više ne slovi za snažan i čvrst sistem, kakav je nekad bio, manje se zna o ljudima koji su bili unutar tog sistema, a poslije su “izigrani” ili od njega iskorišteni. “Hizmet” je oduvijek koristio samo onima koji su hijerarhijski pri vrhu i koji su se bogatili na račun “Hizmeta”, iskorištavajući pritom ponajviše vjeru. O tome se prije nije mnogo pričalo ni u Turskoj jer je postojao strah. Ni danas se ne govori mnogo javno, izuzimajući društvene mreže. Naime, na Twitteru se u posljednje vrijeme sve više govori o mračnim stranama “Hizmeta”, iskorištavanju ljudi, činjenju nepravde i slično.

O dešavanjima unutar “Hizmeta” najviše saznajemo od Öndera Aytaça, jednog od najodanijih Gülenovih ljudi, a koji je u bijegu i za kojim je Turska izdala crvenu potjernicu. Upravo Aytaç objavljuje mnoge poruke koje mu iz različitih zemalja pristižu od pristalica Gülenovog pokreta, odnosno terorističke organizacije FETÖ.

Među tim porukama, najjednostavnije rečeno, ima svakakvih optužbi. Ljudi navode da su se abiji i able, odnosno vodeći ljudi u “Hizmetu”, obogatili preko leđa običnih hizmetovaca, kako čelni ljudi žive u luksuzu, a ne obraćaju pažnju na ostale, pišu o raznim lažnim obećanjima i slično. Između ostalog, u porukama se spominju i balkanske zemlje, a ponajviše bivši učitelji u FETÖ školama na Balkanu, odnosno to da su mnogi od njih prevareni te da nisu dobili svoje plaće.

U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka. Slične poruke o neisplaćivanju nekadašnjih učitelja u FETÖ školama poslane su i iz Makedonije i Albanije. U njima se tvrdi da je napravljen višegodišnji dug za rad u školama i slično.

Skoro iste i još teže optužbe na račun Gülenovog “Hizmeta” pisane su i iz mnogih drugih zemalja, kao što su Australija, Njemačka, Holandija i slično.

S obzirom na to da je raspravu započeo jedan od najodanijih Gülenovih ljudi Aytaç, te da su u porukama izneseni mnogi detalji o imenima, mjestima i slično, ne postoji sumnja u tačnost ovih navoda. Međutim, još je nepoznato koliko je ljudi iz Bosne i Hercegovine, učitelja i profesora koji nisu dobili ono što su zaradili.

Još prije dva mjeseca Stav je pisao o pismu koje su škole “Richmond Park” uputile državnim i međunarodnim institucijama u Bosni i Hercegovini. U njemu je zatraženo od domaćih i stranih institucija u Bosni i Hercegovini da podrže i pomognu turskim državljanima za koje se tvrdi da su povezani s terorističkom organizacijom FETÖ, na čijem je čelu odbjegli Fethullah Gülen. Pismo je uključivalo državljane o čijem se izručenju pisalo nakon posljednje posjete turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Bosni i Hercegovini, kada je dostavljen spisak turskih državljana čije je pasoše, zbog povezanosti s terorističkom organizacijom FETÖ, poništila Vlada Turske.

U pismu se navodi da obrazovne institucije “Richmond Park Education” u Bosni i Hercegovini postoje već dvadeset godina, čime se ne negira činjenica da su ove škole ustvari “nasljednici” nekadašnjih institucija “Bosna Sema”. Upravo se to tvrdi u ovom pismu, u kojem stoji da je “'Richmond Park’ pravni nasljednik ‘Bosna Sema’ obrazovnih institucija”, što pokazuje da se sadašnje škole na ograđuju od svoje prošlosti. Na kraju pisma spominju se sporni turski državljani čiji su pasoši poništeni i čije izručenje Turska traži. Tvrdeći da su te osobe do sada dale veliki doprinos u obrazovanju, navodi se da su im ugrožena ljudska prava.

Ovo je pismo još jednom pokazalo da se “Richmond Park” škole vide kao nasljednici nekadašnjih “Bosna Sema” obrazovnih institucija, za koje se do sada više puta argumentirano tvrdilo da su povezani s terorističkom organizacijom FETÖ, a koja je odgovorna za pokušaj državnog udara u Turskoj i smrt mnogih nedužnih civila. I sami su osnivači “Bosna Sema” svojedobno u medijima izjavljivali da su u Bosnu i Hercegovinu došli jer je to “tražio Fethullah Gülen”. Ipak, danas sve institucije za koje se smatra da su povezane s FETÖ-om negiraju bilo kakvu vezu s “Hizmetom” i njenim vođom Gülenom.

Da pismo “Richmond Parka” u kojem se tražila pomoći nije urodilo plodom, pokazuju i posljednja dešavanja. Prema informacijama dobro upućenih izvora, dvojci državljana čiji su pasoši poništeni oduzeta je dozvola za boravak u Bosni i Hercegovini, zbog čega su morali napustiti našu državu. Riječ je o Mehmetu Büyükcombaku, koji je bio na čelu Međunarodne gimnazije “Richmond Park International Secondary School” u Sarajevu. Druga osoba koja je izgubila pravo na dozvolu za boravak u Bosni i Hercegovini jeste Ali Oge, direktor “Richmond Park International Secondary School” u Tuzli.

Prema informacijama koje je dobio Stav, Büyükcombak je otišao u Njemačku, a Oge u Rumuniju. Ipak, ova informacija ne treba čuditi. S obzirom na rasprostranjenost FETÖ škola i njihovog djelovanja u mnogim zemljama, njihovim članovima otvoren je put za prelazak iz jedne škole u drugu, odnosno iz jedne zemlje u drugu. Isto tako, poznata je činjenica da FETÖ članovi Bosnu i Hercegovinu koriste kao “odskočnu dasku” za odlazak u neke druge države.

Već smo u Stavu pisali o članku koji je objavio američki časopis Forbes, a u kojem se govori i o djelovanju Gülenovih škola u Americi. U tom se članku navodi da škole koje pripadaju Gülenovom sistemu služe za dobijanje radnih viza turskim državljanima, te za prebacivanje novca drugim firmama. Prema tvrdnjama upućenih, u iste svrhe koriste se i škole u Bosni i Hercegovini, gdje putem upisivanja magistarskog školovanja ili uposlenjem u školi brzo dobiju dozvolu za boravak, te pomoću njih ostaju u Bosni i Hercegovini dok ne bude prikupljena potrebna dokumentacija za odlazak u neku zapadnu zemlju. Na isti način koriste se i fiktivnim firmama preko kojih dobijaju dozvolu za rad, odnosno za boravak. Upravo zato postoje određene firme, za koje se sumnja da su im osnivači FETÖ pripadnici, a koje često mijenjaju ovlaštene osobe jer jedni odlaze dalje na Zapad, a drugi dolaze u Bosnu i Hercegovinu, odnosno direktor firme onaj je kojem je u tom trenutku potrebna boravišna dozvola.

S obzirom na bezvizni režim između Turske i Bosne i Hercegovine, naša država “podobna” je za privremeni boravak FETÖ pripadnika sve dok ne dobiju potrebnu dokumentaciju za odlazak u druge zemlje, a to su najčešće Sjedinjene Američke Države, Kanada, Njemačka i Holandija. Upitno je koliko se ove osobe provjeravaju, odnosno koliko uopće postoje informacije o tome čiji su pasoši zaista poništeni, jer bez tih informacija osobe s nevažećim pasošima bez ikakvih problema dobijaju dokumente za boravak u Bosni i Hercegovini, te s njima dolaze ili odlaze iz države.

S druge strane, poznato je da je “Stirling Education”, čije su i “Richmond Park” škole, u Iraku preuzeo dva univerziteta i 42 škole nekadašnjih obrazovnih institucija “Fezalar”, a koje su pripadale terorističkoj organizaciji FETÖ. Da li se uopće može govoriti da je slučajno to što “Stirling Education” u dvije države, Bosni i Hercegovini i Iraku, preuzima škole povezane s FETÖ-om? Jednako kako je važno pitanje provjeravanja poništenih pasoša, također je bitno i pitanje provjere obrazovnih institucija kojima građani povjeravaju svoju djecu.